Savjet svakom griješniku

Savjetujem prvo sebe pa i ostale, jer svi smo na neki način griješnici. Jedina osoba koja nije imala grijeha, leži ukopana u Čistoj Rewdi u Medini, a svi ostali, činili su i čine grijehe, veće ili manje, u javnosti ili u tajnosti. Ali svako od nas, bez obzira koliko griješio, neka zna da ima nešto što se zove Allahova milost i tevba (pokajanje), zato onaj griješnik koji izgubi nadu u Allahovu milost, on je izgubio sve, gubljenje nade u Allahovu milost je najveću gubitak.

Za početak, neka nam na umu uvijek budu Allahove riječi, riječi koje su pune optimizma i nade. Rekao je Uzvišeni Allah:“ “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, dosita, mnogo prasta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53).

I hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao:” ”Svaki sin Ademov (čovjek) griješi, a najbolji griješnici su oni koji se mnogo kaju.” (Tirmizi)

Ono što želim da kažem svakom griješniku, prije svega sebi, je sljedeći savjet koji je veoma bitan i kojeg bi svi trebali biti svjesni ako dođe do činjenja grijeha.

Ako osoba uradi određeni grijeh i ako Allah odredi da se taj grijeh sakrije i prikrije od drugih ljudi, znači za njega ne zna niko osim tebe i Allaha, to je ZNAK DA ĆE TI ALLAH USKORO PRSA TVOJA OPLEMENITI POKAJANJEM, odnosno, da ćeš ubrzo ako Bog da učiniti pokajanje od tog učinjenog grijeha.

Jer kad čovjek čini grijehe javno, izgubi onda stid i obraz, postane mu svejedno i onda je njegovo srce daleko od pokajanja. Zato, prvo pravilo, potrudimo se da ne činimo grijehe, posebno velike i teške, ali ako neko dođe u iskušenje djelovanjem prokletog šejtana, da pa učini grijeh, neka o svom grijehu ne obaviještava nikoga, neka grijeh ostane između njega i Allaha. Jer ako je Allah odredio da za taj grijeh ne zna niko, onda nemoj da ti otkrivaš ono što je Allah učinio tajnom!

Pa kad Allah sakrije tvoj grijeh ili sramotu, nakon ovoga možeš da postaneš jedna od dvije osobe. Možeš postati čovjek koji je svjestan Allahove blagodati prema tebi, jer je Allah sakrio tvoju sramotu od ljudi ili možeš postati, neuzubillah, nezahvalan čovjek, koji će da zaboravi Allahovu blagodat, smatrajući da si se spasio od grijeha prošlog na osnovu svoje pameti ili oštroumnosti i onda ćeš da kreneš lakše ka drugom grijehu dok te ne snađe od Allaha ono što je propisano.

Zaista grijeh koji počiniš, veoma često ne možeš da ga priznaš svojim rodieljima koji su ti najbliži, ali zato treba da ga priznaš svom Gospodaru prije nego ga sretneš i kad god kreneš da uradiš neki grijeh, sjeti se susreta sa Gospodarem.

A Gospodar nam jasno poručuje u časnom ajetu:”A ti češ o čovjeće koji se mnogo trudiš, TRUD SVOJ PRED GOSPODAROM SVOJIM NAĆI.” (Al-Inšiqaq, 6)

Do nas zavisi, koliko i kako ćemo se truditi i šta ćemo pred Gospodarom naći, dobro ili loše.

Piše: Saudin Cokoja 

Akos.bA