Sarajevska Vijećnica: Arhitektonsko čudo spoj osmansko-islamske i austro-ugarske arhitekture

Piše: Anes Džunuzović

Trinaest godina nakon aneksije Bosne i Hercegovine, 1891. godine, poznati austro-ugarski arhitekt Karlo Parik projektuje zgradu Vijećnice. Lokacija na kojoj je planirana Vijećnica odredila joj je i tlocrtni oblik – jednakostranični trougao. Međutim, projekt Karla Parika nije se svidio ministru Kalaju i odbijen je. Arhitekta Aleksander Wittek preuzima posao projektiranja zgrade Vijećnice i na njemu radi 1892-1893. godine. Zadržava tlocrtni oblik koji je ponudio Parik. Da bi u projekt unio elemente islamske umjetnosti i arhitekture Wittek dva puta odlazi u Kairo. Međutim, zbog bolesti ne uspjeva finalizirati posao, koji preuzima Ćiril Iveković i uz neznatne promjene Wittekova rješenja završava projekt zgrade Vijećnice 1894. godine. Vijećnica je završena i otvorena 1896.

Arhitektonsko čudo

Za izgradnju Vijećnice korištena je ideja koja je primjenjivana kod izgradnje džamija, dakle iz osmanske arhitekture. Naime, pošto su džamije građene sa više objekata, osim prostora za molitvu (namaz) postojali su objekti za učenje (mektebi i medrese), za humanitarne aktivnosti, groblje (mezarje), onda je sve te objekte trebalo arhitektonski uklopiti u jednu smislenu i lijepu cjelinu. Pristup centralnom mjestu džamije, ostvaruje se preko trijema i ulaza u prostor uokviren plaštom građevine, što proizvodi efekt veličanstvenosti. Ta ideja pretočena je i na Vijećnicu kako bi se približila bosanskom čovjeku. Dakle, pristup trijemu, prolazak kroz vrata i ulazak u aulu bogato dekoriranu stvara dojam monumentalnosti iako je prostor objektivno mali, a što je prostor koji podsjeća na najmonumentalnije građevine, potkupolne džamije. Tako da je ovaj prostor namjenjen za sjedište gradske vlade trebalo da stanovnici dožive poput svoje vlastite imovine što se i dogodilo. Zato Vijećnica i jeste centralna potkupolna građevina pokrivena čelikom i staklom čime podsjeća na monumentalnu osmansku arhitekturu. Vijećnica je svojevrsno arhitektonsko čudo koje plijeni ljepotom od igradnje do danas. U Viječnici je 1908. godine postavljena bista cara Franje Josipa, djelo Frangeša Mihanovića. To je godina aneksije Bosne i Hercegovine kada ona postaje ravnopravnim članom velike Austo-Ugarske monarhije. Danas se ta bista nalazi u depou Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.

Funkcije Vijećnice kroz 118 godina postojanja

Vijećnica je u početku bila sjedište gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Zašto je i izgrađena. Nakon Drugog svjetskog rata pa do 1949. godine Vijećnica je služila gradskoj upravi kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora. Od 1949. godine Vijećnica je u funkciji Gradske biblioteke, odnosno postaje sjedište Nacionalne i univerzitetske biblioteka Bosne i Hercegovine.

Granatiranje i paljenje Vijećnice u augustu 1992.

Tokom opsade Sarajeva, u noći između 25. i 26. augusta 1992. godine sa položaja agresorske Vojske tzv. Republike Srpske Vijećnica je granatirana i zapaljena. Nastala je neprocjenjiva šteta za fond biblioteke a unutrašnjost je pretvorena u ruševinu. U vatrenoj stihiji je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, oko 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji Bosne i Hercegovine. U požaru, osim na hiljade knjiga i vrijednih starih dokumenata, izgorio i veliki dio Vijećnice, njena jedinstvena aula, sva stolarija, zidovi, krovna konstrukcija, te veliki dio fasade.

Obnova Vijećnice

Obnova Vijećnice je počela 1996. godine, na 100. godišnjicu od završetka njene izgradnje. Treća faza obnove koja je počela 2009. godine je završena. U okviru nje su urađeni grubi građevinski radovi, rekonstrukcija dijela krova, kamenorezački radovi na fasadi objekta, uz izradu unutrašnje i vanjske stolarije, te u konačnici rekonstrukcija i restauracija fasade, što je jedan od najsloženijih poslova. Vijećnica ima 208 otvora, od čega 187 prozora. Obnova stolarije je bila delikatan zadatak, posebno jer se birao hrast kao izraz autentičnosti, te je pronađen onaj originalni s Vijećnice – s područja između Srebrenika i Brčkog. Danas se privode kraju radovi na četvrtoj fazi, odnosno unutrašnjoj dekoraciji koja je bila jedna od glavnih karakteristika Vijećnice. Radovi su pri kraju, a gradska uprava Grada Sarajeva najvaljuje skoro otvaranje Vijećnice. O namjeni Vijećnice puno se govorilo i govori, za sada se očekuje da u njenim obnovljenim odajama Gradska uprava održava samo sjednice Gradskog vijeća, dok će u periodima kada sjednica ne bude sala biti korištena za naučne simpozije, pjesničke večeri, kamernu muziku, recitale te druge kulturne sadržaje. Jedno je sigurno da Vijećnica više neće biti sjedište Nacionalne i Univerzitetske biblioteke, jer će se zgrada za ovu značajnu instituciju graditi u Kampusu Univerziteta u Sarajevu.

Objavljeno u Magazinu Diwan (2014. , martovsko izdanje)