Sarajevska šetnja: Morića han – u srcu Baščaršije

Morića han je objekat Gazi Husrev-begovog vakufa koji je podignut u sarajevskoj čaršiji krajem 16. ili početkom 17. stoljeća, i posljednji je sačuvani karavan-saraj na našim prostorima.

Iza vrata, u srcu čaršije, krije se biserna kaldrma, koja vas vrati u davna vremena. I već prvim korakom kao da koračate u neko rahatnije doba i svaki korak otkriva i vuče vas više.

Morića han i danas u 21. stoljeću ostavlja bez daha sve one koji zavire u njegove prostorije. Iako veliki broj turista koji ga posjete samo obiđu njegovo dvorište, nemoguće je ne primijetiti oduševljenje ovom građevinom.

Karavan-saraji su bili velike građevine s unutrašnjom avlijom potpuno zatvorenog i utvrđenog tipa za smještaj kompletnih karavana. Od druge polovine 18. stoljeća u našim krajevima naziv karavan-saraj nestaje, te se počinje nazivati han. Dobivali su ime po handžiji ili zakupcu, tako se početkom 19. stoljeća ovaj karavan-saraj naziva Morića hanom, po Mustafa-agi Moriću i sinu mu Ibrahim-agi. Važno je naglasiti da se uz njega veže i ime Hadži Beširov han, što je zapisao 1659. godine putoipisac Evlija Čelebija.

U historiji grada Sarajeva, svoje mjesto je zauzela porodica Morića. Priča o pogubljenju dva brata Mehmedu i Ibrahimu Moriću, opjevana je u baladi, zabilježenoj u desetak verzija, nedavno je objavljenja i knjiga koja između ostalog govori o ovom događaju. Ukopani su u Vekil-Harčovoj ili Hadžijskoj džamiji, koja je i Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Tu se nalazi ploča na kojoj piše: “Braći Morićima, hadži Mehmedu i Ibrahimagi, puhnuo je iznenada smrtni i gorki vjetar te obojicu usmrti za čas. Ostaviše majku punu žalosti, a njima neka Bog učini milost. S jednim uzdahom napisa se datum. Njima bi vječita pogibija 1170”.

Morića Han je u svoje vrijeme mogao da primi karavan od 300 putnika i 70 konja. Prizemlje je služilo za smještaj konja i robe koja se odlagala u magaze, a na spratu su bile musafirske sobe i jedna velika prostorija kao zajednički prostor za razgovore uz kahvu. Prostorije na prvom spratu su ukrašavale drvene grede. Tu su se često odvijali sastanci sarajevskih prvaka kao i skupštine sarajevskih obrtnika, te han postaje toliko značajan da je opjevan u stihu sevdalinke: “Jutros rano prođoh kraj Morića hana, sretoh lijepu Đulu pokraj Bezistana”.

Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća Morića han je rekonstruisan i tom prilikom su na zidovima hana kaligrafskim pismom ispisani stihovi najvećeg pjesnika persijske lirike Omara Hajama.

Iako je u prošlosti više puta gorio do danas je uspio sačuvati skoro neizmjenjeni oblik. Kaldrma, drvene grede, česma i stepeništa, pogled na prekrasno dvorište, čiji centralni dio ukrašava drvo, crvkut ptica i mir. Pa kako čovjek da ne poželi zakonačiti? (Merima Uzunalić/Preporod.info)

akos.ba