Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > Sarajevo: Grad izgrađen po islamsko-orijentalnom obrascu

Sarajevo: Grad izgrađen po islamsko-orijentalnom obrascu

Voda je njegovana, ona je eliksir, osnovni element u stvaranju i trajanju. Grad se dijelio na dvije zone: čaršiju i mahalu.

Sarajevo svoj urbani specifikum baštini iz proteklih vremena, iz akumuliranih duhovnih i materijalnih vrijednosti, iz mnogobrojnih događaja, iskustava, a na incijativu njegovih civilizatora ovaj grad je kongregirao razne utjecaje. Pod okriljem Osmanskog carstva, mala župa Vrhbosna, postaje Sarajevo, prvo kasaba a zatim i divni šeher.

Sarajevo je građeno po uzoru na Bursu, što je značilo podizanje naselja oko utvrđenja, odnosno Saraja (dvorca). Isa-beg Ishaković je uvakufio Sarajevo svim dobrim ljudima, a još stotinu zapisnih vakufa iz tog perioda od Sarajeva načiniše urbanistički obim, pa tako Sarajevo postade grad. Kuće su građene od kamena, podizane su na obroncima oko čaršije, a unutrašnja dekoracija je bila u skladu s islamskim načelima, s jednostavnom ornamentikom. Dekoracija i vanjski prostor čine koherentnu konstrukciju. Velika pažnja se posvećivala izgradnji vjerskih objekata, koji su bili oličenje ljepote građevinske konstrukcije. Također, na mnogim mjestima su izgrađene česme, sebilji i šadrvani, inspirisani značajem vode u islamu.

Voda je njegovana, ona je eliksir, osnovni element u stvaranju i trajanju. Grad se dijelio na dvije zone: čaršiju i mahalu. Čaršija je bila središte grada, u kojoj se odvijala ekonomska, trgovinska i kulturna aktivnost grada. Možemo navesti mnogobrojne zanatlije, sedlare, halače, kazaze, kujundžije, vadžije, tabake, sabljare, a njihov rad se zasnivao na ensafskoj organizaciji. U segmentu trgovačke djelatnosti mogu se navesti dželepčije, džambasi, burmudžije, baručije, tutundžije, i zahvaljujući trgovcima, Sarajevo je saobraćalo s drugim gradovima. Dobri poslovi su se svakako obilježavali uz kahvu. Mahala je pak bila stambenog karaktera, a posjedovala bi džamiju s mektebom, česmu, pekaru i mali dućan. Mahale bi odisale mirisom cvijeća iz avlija, a arhitektonsko zdanje je bilo u skladu s prirodom. Kuće su bile na kamenim temeljima, a imale su posebne izdvojene dijelove na spratu, divanhanu i kameriju, dok su bogatije kuće imale čak dvije avlije, mušku i žensku. Mahale su dobijale ime po osnivaču džamije. Ovaj tip gradnje kuće je prihvatilo i kršćansko stanovništvo.

Dakle, elemensti islamsko-orijentalnog stila, koji su utkani prilikom gradnje Sarajeva, proizilazili su iz odnosa čovjeka prema prirodi, religiji te socijalnoj zajednici. Elementi su sadržani u prostoru koji se međusobno veže, kako bi čovjek doživio spoj radnog vremena, porodice, slobodnog vremena i društva. Alija nametak je zapisao riječi nekog starca: „Na Sarajevu je dova begova, ko je god u Sarajevo u opancima došao, iz njega je u čizmama došao“, aludirajući na prilike koje je Sarajevo srdačno nudilo, a sve prožeto sarajevskim ahlakom.

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top