Sadaka kao zalog za džennet

Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom naglašava da je ljude i džinne stvorio isključivo da Mu robuju i ibadet čine. Kao jedan od ibadeta i oblika pokornosti Svevišnjem navodi se i davanje sadake i pomaganje drugih u ime Gospodara Svevišnjeg. U narednih nekoliko ajeta vidjećemo šta konkretnije Kur’ani-kerim kaže o udjeljivanju i dijeljenju:

”Onima koji sadaku budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale i koji drage volje Allahu zajam budu davali – mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita.” (57:18)

”Lijepo je kad javno dijelite sadaku, ali je za vas bolje ako je dajete siromasima kad niko ne vidi, a On će preći preko nekih vaših loših postupaka. –A Allah dobro zna sve ono što radite.” (2:271)

”… i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji i kad su u izobilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – A Allah voli one koji dobra djela čine.” (3:133-134)

”Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bila šta što vi udijelite, Allah će, sigurno, za to znati.” (3:92)

”… a šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (34:39)

Sadaka i udijeljivanje u ime Allaha preporučeni su i plemenitim sunnetom Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. koji kaže da je Svevišnji u hadisi-kudsijju rekao: ”O čovječe, udjeljuj imetak pa ću i Ja tebi davati.” (Buhari, Muslim)

”Dajite sadaku, jer je sadaka vaš spas od Vatre.”

Davanje i pomaganje drugih bio je običaj i ranijih Allahovih poslanika.

Prva generacija muslimana pokazala nam je i svojim postupcima pojasnila kako naprijed navedene ajete praktično primijeniti u praksi.

Na čelu svih darovatelja i dobročinitelja u svemu bio je naš Poslanik, s.a.v.s. Davanje poklona i dijeljenje sadake  bile su mu najdraže stvari. Osjećao je radost i sreću zbog toga što može da dijeli, te je, vođen Objavom, i sam druge poticao na dijeljenje i poklanjanje. Poslanik je bio najdarežljiviji čovjek. Njegova desnica je bila kao vjetar koji donosi ljudima korist i dobro. Kada bi mu došao neko ko bi imao nekakvu potrebu, on bi mu davao prednost nad samim sobom, nekad u pogledu hrane, a nekad u pogledu odjeće.

Čineći raznolika dobročinstva u prisustvu svojih ashaba, podučio je i njih darežljivosti, skromnosti i iskrenosti u davanju i dijeljenju.  Poznati su primjeri udjeljivanja i uvakufljavanja imetka na Allahovom putu od strane Ebu Bekra, Omera, Osmana i hazreti Alije, radijellahu ‘anhum. Znali su katkad podijeliti i dati cijeli svoj imetak na Allahovom putu ukoliko su to potrebe zahtjevale. Kasnije su i kao halife dijelili i pomagali drugima. Voljeli su da to čine tajno želeći time sakriti se od rijaluka (pretvaranja) i neiskrenosti u dijeljenju.

Sadaku su udjeljivali i njome pomagali muslimane i drugi poznati ashabi i tabi’ini. Prenosi se da je Talha ibn Ubejdullah jedne prilike podijelio 40 000 dirhema onima kojima su bili potrebni. Slično je činio i Zubejr ibnul-‘Avvam, Abdurrahman ibn ‘Avf i drugi.

Buhari i Muslim prenose od Enesa r.a. da je rekao: ” Ebu Talha je u Medini posjedovao najviše palmi. Najdraže od njegova imetka bila mu je Birha., koja se nalazila u pravcu mesdžida. Poslanik bi tu ulazio i pio vode iz nje.”

Enes dalje kaže: ”Kada je objavljen ajet: ”Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže”, Ebu Talha je došao Allahovom Poslaniku i rekao: ”O Allahov Poslaniče, Uzvišeni Allah kaže: ‘’Nećete zaslužiti nagradu sve dok neudijelite dio od onoga što vam je najdraže’’. Meni je najdraža Birha. Ona je sadaka u ime Allaha. Nadam se da ću za nju od Allaha dobiti nagradu, pa je ti, o Allahov Poslaniče, iskoriste u ono na šta ti Allah ukaže.’’ Tada je Poslanik a.s. rekao: ‘’Aferim, to je imetak koji će ti donijeti mnogo koristi (i hajra).’’

Prenosi se da je imami Ebu Hanife posudio jednom čovjeku 4 000 dirhema na određeno vrijeme. Kasnije je Ebu Hanife primjetio da dotični čovjek svaki put kad vidi da mu u susret ide Imam, skrene u drugu ulicu. To je bilo čudno Ebu Hanifi pa odluči jedne prilike da presretne tog čovjeka, te ga upita: ‘’Prijatelju moj. Tako ti Allaha šta sam ti nažao učinio pa me evo već nekoliko dana izbjegavaš i skrećeš u drugu ulicu?’’ Čovjek obori glavu i sav postiđen reče: ‘’O Ebu Hanife, ti si meni posudio 4 000 dirhema do određenog roka. Taj rok je prošao a ja nemam da ti vratim. Pa te se zbog toga stidim i jedino iz tog razloga i zaobilazim.’’ Imam, koji je već bio i zaboravio da je tom čovjeku posudio pomenuti novac, reče: ‘’Allah ti se smilovao! Zar da novac bude razlogom našeg izbjegavanja i našeg nedruženja. Vallahi taj novac neće biti razlogom da prekidamo naše prijateljstvo. Opraštam ti taj dug i halalim u ime Allaha!’’

Kako plemenit gest imama Ebu Hanife. Kako plemenito razumijevanje jednog hadisa u kome Vjerovjesnik s.a.v.s. kaže:

‘’Onoga koji odgodi vraćanje duga onome koji ga nije u stanju vratiti, ili mu dug oprosti, Allah će na Sudnjem danu skloniti u hlad Svoga prijestolja kada drugog hlada, izuzev Njegovog, neće biti!” (Tirmizi)

 Još je Resul a.a.v.s. rekao: ”Neki čovjek je pozajmljivao ljudima, a svome službeniku je govorio: Kada dođeš siromahu, ne traži od njega (oprosti mu dug) ne bi li i nama Allah oprostio, pa je došao Allahu i On mu je oprostio!” (Buhari, Muslim)

Adabi dijeljenja sadake

– Iskrenost. Bitno je da sadaku dajemo radi Uzvišenog Allaha a ne da bi se prikazivali i hvalisali pred ljudima.

– Tajno dijeljenje sadake kako bi čovjek bio zaštićen od rija’ (pretvaranja).

– Da bude iz halal imetka

– Dijeljenje najboljeg i najdražeg imetka

– Da se daje draga srca i nasmijana lica

– Da čovjek ne kvari svoju sadaku prigovaranjem i pogovaranjem

– Da čovjek ukoliko je dao više imetka da ne smatra da je učinio nešto posebno veliko.Nikad ne znamo šta će i koliko će Allah Uzvišeni od toga primiti. Sve ovisi o našoj bogobojaznosti i iskrenosti koju ne možemo od Svevišnjeg sakriti.

– Da se ne potcjenjuje ništa od sadake, pa makar udijelio i nešto neznatno (malo)

– Da sadaku koju daje učini trajnom sadakom poput vakufa i slično, kako bi od nje imao i veliki udio u nagradi i nakon svoje smrti.

– Da se da sadaka onome ko je stvarno zaslužuje i onome ko će je stvarno iskoristiti u pokornosti Gospodaru, a ne onom ko nema potrebe za njom, niti onima koji su asije (griješnici) prema Allahu i zagovarači novotarija u vjeri.

Sadaku dajemo i za naše umrle

Sadaku dajemo u ime Allaha, dž.š., radi potpomaganja borbe na Božijem putu, zarad da’ve (pozivanja ljudi u Istinu), za gradnju džamija, za brigu o siročadi (jetimima) i udovicama, te za potpomaganje siromaha i dijeljenje hrane, vode i odjeće istima.

 Sadakom se smatra i davanje zajma onima koji imaju potrebu, te opraštanje duga onima koji nisu u mogućnosti da nam ga vrate.

Pored ovih vidova sadake Muhammed, a.s., je u svojim hadisima spomenuo i druge oblike hajrata koje možemo učiniti a pišu nam se u sadaku, ali o njima će biti riječi drugi put, inša allah.

Smatram bitnim spomenuti i to da je islamska ulema saglasna na tome da umrli imaju koristi od sadake koju živi daju za svoje umrle. Sadaka koju dajemo za naše umrle će biti veliki poklon našim merhumima, i uz dovu za oprost grijeha, veliki hajr zbog kojim će im Uzvišeni Allah opraštati određene grijehe koje su imali pri sebi. O tome govore brojni hadisi Allahova Poslanika, a.s. Stoga, dijelimo sadaku za naše umrle i učimo dove za oprost njihovih grijeha onako kako je to činio Resulullah s.a.v.s. To će biti veliki hajr za njih, veliki hajr za nas, a vallahi i veliko dobro onima kojima se daje sadaka i udjeljuje, jer je u današnje vrijeme veliki broj onih kojima je potrebno pomoći i izaći u susret. Na bilo koji vjerom dozvoljen i preporučen način.

Allahu moj, učini nas od onih koji udjeljuju i pomažu drugima isključivo u ime Tebe, te nam daj iskrenosti i takvaluka da to činimo onako kako Ti to najviše voliš, i učini nas od onih koji će, zbog svoje sadake i davanja, biti u Tvom hladu kada drugog hlada osim Tvoga ne bude bilo!

Za Akos.ba piše: Admir Iković