Rođen na današnji dan: Mimar Sinan, genije Osmanskog carstva

Sinan je otjelovljenje procvata Osmanskog Carstva. Kao dvorski arhitekt i glavni arhitekt, obučio je više od 250 učenika, sagradio je ili osmislio oko 500 građevina tokom svog kreativnog života. Danas su sačuvane i djelimično obnovljene ukupno 204 zgrade. Druge manje građevine poput fontana, škola ili dva minareta džamije Aja Sofija, nisu navedene u njegovom kataloškom popisu, ali mu se i dalje pripisuju

Za stav.ba piše : NEDIM HASIĆ

Mimo islamskog svijeta Mimar Sinan nije previše poznat iako je jedan od najvažnijih arhitekata u historiji čovječanstva. Njegovo je djelo bit osmanske umjetnosti toliko da stručnjaci tvrde kako je upravo Sinan “izmislio” osmansku umjetnost. Zlatno doba Osmanskog carstva imalo je dvojicu izuzetnih protagonista: sultana Sulejmana Veličanstvenog i umjetnika koji je oblikovao njegove snove o veličini, Mimara Sinana.

Njegov prvi direktni kontakt s carskom porodicom bio je preko čuvene Hurrem Haseki (odnosno Roxelane), omiljene supruge sultana Sulejmana I Veličanstvenog. Bio je angažiran da izgradi külliye, kompleks zgrada koji okružuju džamiju i kojima se upravlja kao jedinstvenom ustanovom, kao vakuf. Külliye su činile medresa, dar al-Shifa (bolnica), kuhinje, pekare, kupališta i drugi privredni objekti koji su služili dobrotvornim svrhama zajednice. Sultan je bio izuzetno zadovoljan i reputacija koju je Sinan stekao donijela mu je veliku proviziju i bio je to prvi od mnogih projekata koji će na kraju pretvoriti Istanbul u osmanski Rim.

Većina Sinanovih arhitektonskih djela nastala je u Istanbulu, ali njegove zgrade možemo pronaći i u Anadoliji, Siriji, Iraku, Krimu i na Balkanu. Istanbul Sa Sinanom postaje grad veličanstvenih džamija, ima ih 1.500, raste živopisno duž Bosfora i starih istanbulskih kvartova. Postaje najveći i najvažniji grad svijeta. 

Sulejman I naručio je od Sinana džamiju u njegovu čast. Lijepa i elegantna, Sulejmanova džamija stoji na trećem brdu Istanbula. Izgradnja je započela 1550., a završila 1558. godine. Zgrada ima najvišu kupolu od svih u osmanskoj umjetnosti (23 metra) i okružena je grandioznim külliyeom. No iako se ova džamija smatra jednim od Sinanovih remek-djela, ona koja se smatra njegovim najvećim remek-djelom je Selim džamija u Edirneu. To je drevni Hadrianópilis, smješten u Trakiji, oko 220 kilometara od glavnog grada carstva i na granici s Bugarskom.

Podignuta je između 1569. i 1575.

Jedna od iznenađujućih stvari prilikom posjeta džamijama koje je dizajnirao Sinan su, osim osvjetljenja, i nojeva jaja koja vise s velikih metalnih prstenova koji služe kao držači lampi. I turistički vodiči i razni stručnjaci tvrde da su se nojeva jaja koristila unutar džamija kako bi se prostor oslobodio od pauka jer ih naviodno jaja odbijaju mirisom. Iako ne postoji naučna osnova koja podupire ovu teoriju, to je još uvijek neobična činjenica. Godine 1582. godine Sinan je otputovao u Meku kako bi obavio hadž, a smrt ga je dograbila u dobi od sto godina, kada je bio najviše posvećen svom djelu, kojem je posvećivao svo svoje vrijeme. Takođe je bio posvećen poučavanju, podučavajući više od 250 učenika umjetnosti i tajnama arhitekture. Sinan je umro 17. jula 1588. godine.

Mimar Sinan iznimno je važan i za historiju i kulturu Bosne i Hercegovine. Na njenoj je teritoriji i danas na desetine građevina koje su gradili njegovi učenici. Ali jedan je Sinanov objekat ipoak najpoznatiji. Naručen je 1577. godine. Poželio ga je izgraditi veliki vezir Mehmed-paša Sokolović. Most u Višegradu, čiji ej glavni arhitekta bio Mimar Sinan, uvršten je 2007. godine na UNESCO-ov popis svjetske baštine, a obnovila ga je TIKA, Turska agencija za međunarodnu suradnju i razvoj u projektu vrijednom sedam miliona maraka. Unatoč činjenici da je most svjedočio mnogim zločinima tokom svojih pet stioljeća, najokrutnije je bilo brutalno ubijanje velikog broja Bošnjaka od strane Vojske Republike Srpske tokom 1992. godine.

Most Mehmed-paše Sokolovića ima 11 zidanih lukova s rasponima između 11 i 15 metara i pristupnu rampu pod pravim kutom s četiri luka na lijevoj obali rijeke. Most dug 179,5 metara reprezentativan je za klasično osmansko razdoblje i savremenik talijanske renesanse. 

Mimar Sinan ostavio je ogroman trag u historiji arhitekture i djelima svojih učenika. Mostarski Stari most, koji je 1566. godine sagradio Mimar Hayrettin, jedan od učenika Mimara Sinana, jedno je od najpriznatijih osmanskih znamenitosti u Bosni i Hercegovini. Uništila ga je artiljerija Hrvatskoh vijeća obrane 1993. godine. Međutim, Stari Most je obnovljen doprinosima Turske i drugih zemalja 2004. godine.

Džamija Aladža u Foči najljepša je džamija u Bosni i Hercegovini, a sagradio ju je Ramazan Ağa, učenik Mimara Sinana.

akos.ba