Riznica mudrosti: Prvo upoznaj sebe kako bi mogao spoznati Gospodara svjetova

 Upoznaj sebe ponajprije
Rob se neće okoristiti Allahovim blagodatima, imanom i znanjem, sve dok ne upozna svoju dušu i sebe samoga, a zatim stane kod granice- koja mu je zacrtana i ne pređe je. Blagodati će mu koristiti onda kada ne- bude govorio: “Ovo je moje! To sam ja stekao i zaradio!”, kad bude čvrsto uvjeren da je sve od Allaha Uzvišenog, da je sve- Njegovo i da sve Njegovom dozvolom dolazi. AUah Svemoćni od samog početka sve daje i davat će, bez ikakvog povoda ili razloga, bez zasluge roba za blagodati kojima ga obasipa. Kada rob, zbog blagodati koje mu Allah Uzvišeni daje, bude tako ponizan, malen, skroman, ne vidjevši u sebi i svojoj duši nikakvu snagu ili dobro, vje-rujući da je sve od Allaha Uzvišenog, u Njegovoj vlasti i po Njegovoj odredbi, zatim kada blagodati učine roba tako poniznim Allahu Uzvišenom da se to ne- može ni opisati, i svaki put kada dođe nova blagodat, poniženje roba i njegova predanost Allahu Uzvišenom postane sve veća i veća, ljubav i nada prema Allahu porastu, a strah od Njega se učvrsti.
Takvo stanje jeste rezultat dvije spoznaje roba, a to su:
– istinska spoznaja Gospodara; Njegovog savršenstva, dobrohotnosti, neovisnosti, plemenitosti, dobročinstva i milosti, zatim spoznaja da je svako dobro u Njegovim Rukama, da On njime upravlja, pa od njega daje kome hoće, a uskraćuje kome hoće. Zbog toga Njemu pripada svaka zahvala, a zahvala s takvom spoznajom jeste najpotpunija i najveća zahvala;
– spoznaja svoje duše i samoga sebe, te prihvatanje te spoznaje koja robu ne dopušta da pređe svoju granicu; prihvatanje da je njegova duša nesavršena, sklona nasilju, bez znanja i da u njoj nema dobra, ne daje dobro i ne uzrokuje ga. Ona zapravo ništa ne posjeduje, a tako i osobine koje nosi u sebi nisu savršene, potpune, nego manjkave i beznačajne. A ništa nije tako porazno i bijedno kao neposjedovanje ničega. Duša samim svojim postojanjem ne nosi dobro, ne uzrokuje ga, i ono ne zavisi od nje.
Pa kada ove dvije spoznaje postanu istinske nerazdvojive osobine duše roba, ne osobine koje se prevrću njegovim jezikom, tada će duša, bez dvojbe, znati da zahvala pripada samo Allahu, da je sve po Njegovoj odredbi, da je svako dobro u Njegovim rukama, te da Njemu dolikuje samo zahvala, slava i pohvala, a duši priliče pogrda, mahane i prijekor.
Kome promaknu ove dvije spoznaje, njegova djela, riječi i stanja bit će neujednačena i raznolikih boja. Ona će mu donositi nestabilnost i nepostojanost u hodu, i nikako se Pravome putu, koji vodi ka Allahu Uzvišenom, neće moći upraviti. Rob će pronaći put do svoga Gospodara samo uz teoretsko i praktično posjedovanje ove dvije spoznaje, a zalutat će i udaljit će se od Allaha Uzvišenog ako ih ne bude imao.
U izreci: “Ko spozna sebe, spoznat će i svoga Gospodara!” sažeta je poruka o te dvije spomenute spoznaje. Ko spozna svoju dušu i sebe osobno uvidjet će da njemu pripada samo neznanje, težnja ka nepravdi, mahane, nesavršenost, ovisnost, poniženje, siromaštvo, neimaština i sl., dok njegovom Gospodaru pripada sve ono što je suprotno tome. U tom će zastati tamo gdje mu je mjesto i neće preći svoju ulogu. A s druge strane, donekle će zahvaliti i veličati svoga Gospodara onako kako Mu dolikuje. Time će rob svoju ljubav, nadu, strah, pouzdanje i predanost usmjeriti samo ka Allahu Svemoćnome. Rob će najviše voljeti Allaha, od Njega će najviše strahovati i Njegovoj milosti će se najviše nadati. A to je zapravo stvarnost ubudijjeta, robovanja i pokoravanja Allahu Uzvišenom.
A od Allaha pomoć i podršku tražimo!

Prenosi se da je neki mudrac na vratima svoje kuće napisao ovakvu poruku: “Mojom će se mudrošću okoristiti svako onaj ko je upoznao samoga sebe, pa ne prelazi preko granice za njega određene! Ko je takav neka uđe, u protivnom neka se vrati dok to ne postigne!”

Odlomak iz knjige Riznica mudrosti

Autor: ibn Qajjim

Obrada: Akos.ba