Ramazanska poezija: Jetim iz ulice moje

Hurma i čaša vode,

time se mrsi on.
Jetim iz ulice moje,
trinaest godina star.

Otac mu poginu prvi,
na liniji otpora.
A majka njegova,
od granate nastrada.

Sretan je mali dječak,
za iftar svega ima.
Brigu o njemu vode,
komšiluk i efendija.

Ponekad tužan bude,
katkad i suzu pusti.
Ali jetimu iz moje ulice,
ramazanski osmijeh krasi lice.

Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza