Ramazanska hutba reisu-l-uleme: Ramazan je prilika za novo iskustvo života

Ramazan je prilika za jedno novo iskustvo života, za jedno novo uzbuđenje i osvježenje duše – poručio je danas reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović kazujući hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

U prvoj hutbi ovog ramazana reisu-l-ulema je govorio o ramazanskim blagodatima, istaknuvši kako su ramazanski dani i noći, sati i minute, skupocjeni, te da su dobra djela i ibadeti u ramazanu vrijedniji i da će za njih i nagrada biti veća.

Posebno je poozvao muslimane i muslimanke da pokažu pažnju prema siromašnom, jer jedan od smislova posta jest i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, čija su djeca gladna, bosa i gola, koja se ne školuju, da se u njemu pobudi suosjećanje sa njim.

Agencija MINA ramazansku hutbu reisu-l-uleme prenosi u cijelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su blagoslov i mir na Allahovog miljenika Muhammeda, a.s., na njegove ashabe i neka je Božija milost na sve dobre ljude, muslimane i muslimanke.

Draga braćo i sestre!

Danas je prva hutba ovogodišnjeg Ramazana, 1442., odnosno 16. aprila 2021. godine. Molim Uzvišenog Allaha da nam u njemu otvori kapije svoje milosti. I kapije svojih blagodati.

Sve blagodati mjeseca ramazana ne možemo ni naslutiti, a nekamo li dokučiti i pobrojati. “Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra”, rekao je Vjerovjesnik, a.s., “poželio bi da čitava godina bude ramazan!”

Stoga su sve muslimanske generacije ramazan dočekivale s radošću i oduševljenjem i taj duh prenosile i na svoje potomke, sve do današnjih dana. Dužnost je i naše generacije da tako postupi, da u svojim kućama i sredinama oživimo duh Ramazana i da taj veličanstveni doživljaj prenesemo i na svoju okolinu.

Mjesec ramazan je skupocjen mjesec, i njegovi dani i noći, sati i minute imaju veću vrijednost u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se učine u tim vremenima imaju veću vrijednost, pa će i nagrada za njih biti veća. Post, naime, u čovjeku ojačava onu pozitivnu snagu koju on nosi u sebi, a suzbija onu negativnu. “Kad nastupi mjesec ramazan”, rekao je Poslanik, a.s., “tada se otvore vrata Dženneta, a zatvore vrata Džehennema, i sputaju se šejtani!”

Tako se prenosi od Vjerovjesnika, a.s., da se jedna vrata u Džennetu zovu Rejjan, vrata posta, i na njih će ući samo postači. Oni koji budu džennetlije, a iz nekih razloga nisu postili, neće moći ući na ta vrata.

Isto je i sa zatvaranjem džehennemskih vrata.

Post, dakle, zatvara puteve prema džehennemskim vratima i ne dopušta sjemenu zla da proklije u čovjekovom srcu.

Braćo i sestre!

Osnovni cilj posta jest, kako nas uči Kur’an, mobilizacija bogobojaznosti, buđenje i oživljavanje ljudske duše i njeno poticanje na dobro. O vi koji vjerujete – stoji u Kur’anu – propisuje vam se post, kao što je propisivan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni! (El-Bekare, 185)

Bogobojaznost je, dakle, razlog propisivanja posta. Bogobojaznost, pak, ima širok smisao, no uvijek podrazumijeva čovjekovo čuvanje od svega što mu nanosi štetu: njemu, njegovoj porodici ili društvenoj zajednici. Post tu bogobojaznosti sprovodi kroz sve dijelove čovjekove ličnosti tako da ona dopre do svih slojeva njegovog bića i do svih organa.

I baš onako kako Objava treba da obuhvati svo biće čovjekovo, tako i u post treba da se uključe svi organi. O, vi koji vjerujete, propisan vam je post... Tako se Allah obraća vjernicima. Ali, to možemo shvatiti i kao obraćanje svakom čovjeku, svim njegovim organima; kao da je rečeno ovako: O, oči, o jezici, o uši, o ruke, o noge, o dušo… propisan vam je post. Jer, čovjek treba da posti sav. Post njegovih očiju je da ne gledaju ono što je ružno: post ušiju je da ne slušaju ono što je ružno, post jezika je da ne govori ono što je ružno. Jer, i čovjek je množina, on je čitav jedan svijet. Ako je vjernik, svim članovima tog svijeta propisan je post. Svi trebaju biti bogobojazni. Post je čistoća. I čisteći elemenat. Čisti ono u čemu se nađe. „Post je štit!“, rekao je Poslanik, a.s. Štiti postača od svega što bi ga moglo povrijediti, ali i druge štiti od njegovog zla.

“Post je moj”, rekao je Allah Uzvišeni, “i Ja ću za nj posebno nagraditi!”

Braćo i sestre!

Musliman i muslimanka treba da Ramazan shvate kao iznimnu priliku da dođu do velikog dobra. “Ko mjesec ramazan provede u postu, izvršavajući Allahovu naredbu i računajući da će za to biti nagrađen, bit će mu oprošteni svi raniji grijesi!”, kaže Poslanik, a.s. Isto to rekao je i za onoga ko u ibadetu i zikru provede Kadersku noć. U mjesecu ramazanu Allah oprosti grijehe velikom broju muslimana, pa se zato Ramazan naziva još i mjesecom oprosta – Šehru-l-gufran.

S obzirom na to, musliman i muslimanka uz Ramazan trebaju biti posvećeni svakom dobru, proizvoditi dobro, nastojati da im nijedno dobro ne promakne.

Posebno trebaju pokazati pažnju prema siromašnom, jer jedan od smislova posta jest i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, čija su djeca gladna, bosa i gola, koja se ne školuju, da se u njemu pobudi suosjećanje sa njim. “Allah nekom od vas”, kaže Poslanik, a.s., “uzgaja komad hljeba ili hurmu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko od vas uzgaja devče, pa mu to vremenom postane kao planina veliko!” Ramazan je, Allahovom voljom, mjesec čišćenja vjernikove duše i njegove imovine, postom, zekatom i sadekatu-l-fitrom i ništa ih ne može zamijeniti.

Svako učinjeno djelo na ovom svijetu poprima određeni oblik na Ahiretu i čovjek će se s tim djelom susresti. Učenje Kur’ana će, kako se navodi u nekim predajama, poprimiti oblik lijepog bića s kojim će se čovjek tamo družiti. Zato je posebno lijepo što više uz Ramazan učiti Kur’an, ponavljati one riječi koje je izgovorilo Uzvišeno Biće, i unositi se u taj sadržaj, nastojati ga upiti u sebe, kako bi on prožeo naše biće. Neka nam ne prođe Ramazan a da, makar tada, ne pročitamo čitav Kur’an na svome jeziku i ne upoznamo se s njegovim sadržajem. Naime, Kur’an je glavni orijentir u životu vjernika, glavna uputa, i vjernik treba da se dobro upozna s njim; i da ga se pridržava, kako ne bi skliznuo s puta i otišao u provaliju.

Poslanikov sunnet vjerodostojna je primjena naputaka tog orijentira, pa je neophodno upoznati se i s njim.

Također, ne treba dopustiti da isteknu ramazanski dani a da se Allahu ne uputi dova. Poslanik, a.s., uz Ramazan je mnogo više zikr činio, više vremena provodio u ibadetu i noćnom bdijenju, više dijelio sadaku, ali je češće i dove učio. Dovu osobito treba učiti pri iftaru i pri sehuru, jer su to posebni trenuci. Lijepo je dovu završiti donošenjem salavata na Poslanika, a.s.

Ramazan je život ispunjen duhom, obogaćen dubokim smislovima, blizak višem duhovnom svijetu i čist, i musliman treba da uzme što više učešća u njemu.

Prema tome, ovo je prilika za jedno novo iskustvo života, za jedno novo uzbuđenje i osvježenje duše.

U mjesecu posta započeto je objavljivanje Kur’ana, koji je cijelom svijetu opomena i podsjećanje. Izgleda da je baš u tom mjesecu, sve od samih početaka, i pristizala Objava, na Zemlju spuštana Riječ Božija – da je zapljusne novom svježinom, novom nadom i okrepom: da uzdigne posrnuli duh.

Sretan da nam bude ulazak u Ramazan, u tu oazu mira i skrivenih radosti duše. I neka nam druženje u njemu bude prijatno. Druženje nas jednih s drugima, i druženje s Kur’anom, Objavom Božijom. Post i Objava su vjerni pratioci jedno drugoga.

Braćo i sestre!

Ispunimo zavjete date Bogu pa će i On ispuniti svoje obećanje prema nama. On će otkloniti od nas strah, bol, tugu i žalost i uvest će nas blago u svoj Džennet. Gospodaru naš, molimo Te: učvrsti korake naše i pomozi nam, i sačuvaj nas od onih koji nam zlo misle.

Amin, ja Rabbe-l-alemin!

Akos.ba