Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Ramazan – sjeta i radost

Ramazan – sjeta i radost

„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.“(Bekara 185. ajet)

Nema tog vjerničkog srca koje ne zatreperi pri pomisli na mjesec ramazan, pa bilo da se radi o prošlom ili onom kojeg išćekujemo. Odbrojavanje do prvog dana posta uvijek budi pomiješane osjećaje. Radost je prevelika, ciljevi zacrtani, ali bojazan, hoćemo li dati sve od sebe i da li smo mogli bolje, malo bocka sa strane. Mjesec dana se čini dugim, ali proleti brzo. U to se uvjerimo svaki put kad se radujemo Bajramu, a tugujemo za ramazanom.

Godinama se insan nasluša raznih komentara o samom postu. Ljudi koji ne poste ibrete se nama, dok s druge strane nama je, u najmanju ruku, žao tih ljudi jer ne znaju šta propuštaju.

-Nisu osjetili ljepotu sehura, dok onako poluusnuli nastojimo da šta pojedemo i popijemo. Nekad bi vala i bez sehura da ne remetimo san, ali sunet nije šala. Zar nam nije  Enes b. Malik, r.a, prenio da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:

 “Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, bereket!” (Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai)

A vjernik teži ka sunetu, teži ka dobru. Zar da propustimo priliku kada se svako dobro djelo mnogostruko nagrađuje?

-Nisu osjetili kad zakrči stomak od gladi, a pogledi nam upru u sahat pa mislima tabirimo koliko do iftara. Kako strašno zvuči, ali ko nije osjetio nema pojma o čemu pišem.

-Nisu osjetili ispucale usne, grlo promuklo od žeđi, ali srce ko stijena ponosno. Ne znaju da je i to slatko jer se nadamo samo Njegovoj nagradi.

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao:

“Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem!” (Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

-Nisu osjetili radost iftara. Tu ljepotu i zadovoljstvo što pripadamo ummetu. Ja Rabbi, kakva li je ljepota susreta s Tobom?

Ebu Hurejre, r.a,  prenosi od Poslanika, s.a.v.s., hadis u kome se kaže:

„Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarom!“ 

O iftaru zar treba šta i kazivati? Samo jedan gutljaj vode i zaboraviš na sve što si prodevrio toga dana. Svaki damar u tijelu igra dok se iftar išćekuje. Misli su tako čiste i jasne i baš k'o da duša šeta nekim višim sferama. Čaša vode i hurma ispred postača, znak su da je blizu kraj još jednog dana. Dok se dova Rabbu upućuje baš k'o da pero na ramenima čuješ.

-Uspjela sam i ovaj dan, i ovaj ramazan….baš kao i predhodnih. Više im i godina ne znam. Nižu se u nisku, nadam se sve sjajniju.

Svaki dolazak najdažeg gosta budi i neku tugu u insanu. Sami  krenu da  izviru u sjećanje svi ramazani od ranog djetinjstva. Velika briga i upornost majke da postimo u vremenu kada to i nije baš bilo lahko. Za ramazan se posebno spremalo. Spremale se kuće, avlije, podmjera, ali su se spremala i srca. Tokom tog  mjeseca majka bi nam baška ugađala jelima koje volimo, oslobađala težih obaveza, a jezikom bodrila, usmjeravala ka dobru omilivši post za sva vremena.

Takmičili smo se u kući i mahali ko će više postiti. Sjećam se mlađe, tada osmogodišnje, sestre koja je dva sahata pred iftar rasjekla glavu i krvarila. Poprilično blijeda izgledalo je kao da će se svakog trena onesvijestiti, ali ona odlučno odbija vodu da se napije i plače zbog nagovora da se omrsi, a ne zbog bola. Iftarili smo bez televizije i radija jer u taj vakat na medijima ni po čemu nisi znao da je ramazan. Uglavnom,  najmlađi članovi porodice su čekali vani, buljeći u džamijske kandilje kada će zasijati, pa da trčeći obznane ostalim da je vrijeme iftara.

I post je postao dio nas, baš kao zrak koji udišemo….bez njega ne znamo i drugačije ne umijemo.

I baš zato se i mi čudimo svima vama  koji se čudite nama kako izdržimo bez hrane i pića cijeli dan. Očistite nijjete i probajte, sve će vam se samo kazati.

Sehl b. Sa’d, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

 „U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući?! Oni će ustati i niko drugi na njih, osim njih, neće ući! Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući!“

Allahu Milostivi olakšaj nam post i ibadete i ovog ramazana. Pomozi nam da iz njega izađemo bolji vjernici. Uvedi nas u Džennet na vrata Rejjan i priredi nam radost susreta s Tobom, kao što se radujemo ovim iftarima. Amin!

Ramazan šerif mubarek olsun!

Piše: Zilha Ramić

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top