Priprema i sredstva za putovanje na hadž
Svako putovanje iziskuje izvjesne pripreme i određena sredstva koja treba uraditi kako bi se ono realiziralo. Ako putujemo na nekum kraću relaciju, logično je da ćemo se manje pripremati i daleko manje sredstava i ostalih potrepština ponijeti sa sobom.
Budući da je hadž putovanje koje duže traje i koje iziskuje dobar dio materijalnih i drugih izdataka, onda se čovjek za ovo putovanje počne pripremati čak godinama ranije.
Putovanje na hadž, ustvari, treba da nas podsjeti da ćemo uskoro putovati u vječnost, na ahiret. Za to putavanje nam treba daleko više sredstava i poputbine nego za odlazak na bilo koje drugo dunjalučko putovanje. Koliko se samo pripremamo i koliko sredstava ponesemo našim odlaskom na hadž, da bismo boravili samo mjesec dana autobusom ili petnaestak dana avionom. Koliko li nam tek treba sredstava za berzahski život tj. život u kaburu, a koliko tek za boravak na vječnom svijetu – ahiretu?!
Kada se uputimo na hadž vodimo računa da ne ponesemo hranu ili piće koje se kvari, a zapitamo li se: koliko pripremamo djela koja će, zaista, trajati na našem ahiretskom putu, sa kojeg povratka nema i ukoliko nam nestane sredstava nemamo ih od koga pozajmiti, kao što to imamo priliku na našim dunjalučkim putovanjima. Otuda, hadžija dobro pazi kakva sredstva će trošiti na tom svom časnom putu: hoće li svaki njegov novčić koji ponese sa sobom, uistinu, biti halal?
Ovo sve treba da ga podsjeti da tek na ahiretsko vječno putovanje treba ponijeti halal djela, kako bi mu bila dostatna na tom dalekom putovanju, jer sumnjiva i haram zarada, kao i loša i negativna djela, nikako mu ne mogu osigurati to dugotrajno putovanje.
Otuda ovo putovanje na hadž treba da rezultira izuzetno poučnim epilogom i da na hadžiju djeluje itekako poučno. Zato se hadžija s tog putovanja ne smije vratiti isti onakav kakav je otišao. On mora doživjeti stvarnu transformaciju, nakon povratka, što tek, onda, jasno garantira da je hadžija stvarno obavio hadž i u potpunosti razumio njegovu poruku i oćutio njegovu pravu bit i suštinu.
Autor: prof dr Šefik Kurdić
Akos.ba