Principi halala i harama u zarađivanju i zanimanjima
„On je Zemlju plodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje.“ (El-Mulk, 15)
Ovo je fundamentalni princip islama: da je Allah, dž.š., pripravio, podredio i pogodnom učinio zemlju za dobro čovjeka. Zato je njegova dužnost koristiti njezine blagodati i u isto vrijeme postizati milost i zadovoljstvo svoga Stvoritelja.
Onome ko je sposoban haram je izbjegavati rad
Ako je musliman sposoban za rad, nije mu dozvoljeno da ne traži opskrbu pod izgovorom da svoj život želi posvetiti ‘ibadetu ili tevekkulu (oslanjanju na Allaha dž.š.) jer zlato i srebro sigurno neće pasti s neba. Također mu nije dozvoljeno ovisiti o milostinji dok je kadar svojim znojem zaraditi onoliko koliko je dovoljno da podmiri svoje i potrebe porodice. U pogledu ovoga, Poslanik, a.s., je kazao: „Sadaka nije dozvoljena ni imućnome ni snažnome i zdravome.“ (Et-Tirmizi)
Božiji Poslanik, a.s., je najoštrije haramio muslimanu da prosi bez gole nevolje.
„Svako ko prosi da bi povećao svoj imetak, nosit će žig poniženja na svome licu sve do Kijametskog dana, a tako stečena hrana će mu biti džehennemsko užareno kamenje. Zato ko hoće nek se prosjačenja okani, a ko neće nek ga još više uveća i umnoži.“ (Et-Tirmizi)
Dostojanstvo rada
Neki ljudi izvjesne vrste poslova smatraju poniženjem. Međutim Resulullah, a.s., ne prihvata validnost ove opaske. On je svoje ashabe učio da je dostojanstveno objavljati svaki pošten posao, a da je, zapravo sramota i poniženje ovisiti od pomoći drugih. Musliman može sebi zaraditi za život baveći se poljoprivredom, trgovinom, industrijom ili bilo kojim drugim poslom sve dotle dok se ne čini, podržava ili propagira bilo šta što je haram.
Življenje od poljoprivrede
Kada u Kur’anu govori o Svojim blagodatima i dobrima koja je dao i daje čovjeku, Uzvišeni Allah, dž.š., navodi uvjete ili faktore bez kojih se ne može zamisliti poljoprivredna djelatnost. On je razastro zemlju i učinio je pogodnom za obrađivanje i plodnom, pripravnom za sijanje, uzgajanje i rađanje. To je očit dokaz milosti prema ljudima, na čemu bi oni trebali da Mu zahvalni budu i da su svjesni tih nimeta. On je također dao vode u izobilju. Spušta je na zemlju u vidu kiše i čini da ona teče potocima kako bi natopila zemlju kad ispuca, nakon obamrlosti: „On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju.“ (El-En’am, 99)
Dalje, On daje vjetrove sa „radosnim vijestima“, da vode oblake i da raznesu sjeme: „A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planinerazbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste, i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite. I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.“ (El-Hidžr, 19-22)
„Svaki musliman koji posadi voćku ili sjeme posije – od kojih će koristi imati čovjek ili ptica – za to će biti nagrađen.“ (El-Buhari i Muslim)
Učenjaci navode da se veličina Allahove, dž.š., milosti u nagrađivanju čovjeka i poslije njegove smrti očituje u šest slučajeva: trajnoj sadnici, nauci za opće dobro, dobrom djetetu koje traži za njega oprosta, sjemenu ili voćki koje zasadi i poslije i u pravljenju graničnih utvrđenja za odbranu od neprijatelja.
Izvor: „Halal i haram u islamu“ – Jusuf el-Qardawi
Za Akos.ba priredila: Adela Kukić
