Prikaz knjige ‘Etika neslaganja u islamu’ autor Taha Džabir El-Alvani

“Etika neslaganja” može biti uzeta kao objašnjenje normi koje Islam postavlja za učesnike u intelektualnim raspravama i djalozima. Ona nam izlaže više principe i intencije Šeriata koje muslimanima otvaraju mnogo šire vidike nego li to cine sitničave debate o detaljma Zakona i sitnim razlikama izmeu različitih teoloških argumenata. Iskustvo uci da poniranje u takve beskorisne debate zadovoljava samo umove nesposobne da poime stvarno stanje stvari i donesu relevantne sudove u promjenljivim okolnostima. Kako je knjiga prvotno bila namijenjena suprotstavljenim islamskim politickim strujama u jednom dijelu muslimanskog svijeta. Autor je vecinom navodio primjere iz klasicne povijesti pravne nauke Islama. Posebnu pažnju je posvetio analizi primjera neslaganja ranih pravnika Islama; razlika koje su bile zadržane unutar akademskih okvira i kojima nije dozvoljeno da evoluiraju u neprijateljstvo medu ucesnicima u raspravi. Razlike nikad nisu zaslijepile rane ucenjake u toj mjeri da previde osnovne namjere Šeriata ili svoju odgovornost. Iako bi se ova knjiga prikladnije mogla zvati “Etikom neslaganja medu klasicnim pravnicima”, ona nesumljivo može poslužiti kao koristan uvod u predmet neslaganja uopce. U poglavljima o nekim od najvecih licnosti muslimanske znanstvene i politicke povijesti savremeni musliman može naci prakticne primjere suzdržanosti i razumijevanja. U tome leži i vrijednost ovoga djela. Ponovno oživljavanje duha tolerancije i razumijevanja omogucice današnjim muslimanima da s nadom gledaju u buducnost. Zahvala prevodioca na bosanski jezik Prevodilac na bosanski jezik se zahvaljuje svima koji su na bilo koji nacin doprinijeli da ovo djelo dopre do citaoca. Posebno se zahvaljujem dr Fikretu Karcicu, mr Šukriji Ramicu, hfz Muhammedu Porci, hfz Senaidu Zaimovicu, Ahmetu Alibašicu i Medunarodnom institutu za islamsku misao.

“A ako se u necemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.”  (Kur’an: En-Nisa’, ajet 59).

Bilješka o arapskim terminima U prijevodu knjige “Edebul-ihtilaf fil-islam” smatrano je neophodnim zadržati nekoliko arapskih termina zbog njihova slojevitog znacenja za što ne postoji ekvivalent u engleskom jeziku. Termin ‘adab’, na primjer, iako je preveden kao ‘etika’ sadrži ideju standardnih normi, te implicira znacenje discipline, prpisanih normi, lijepih manira i odgoja. Adab se opcenito odnosi na disciplinu, ponašanje koje proizilazi iz priznavanja necijeg statusa u odnosu na samoga sebe, clanove porodice, zajednice i društva. Takoder se odnosi na odgovarajuce norme ponašanja. Tako govorimo o adabima nazivanja selama, jela, ucenja Kur’ana ili neslaganja u mišljenju. Odsustvo adaba ukazuje na odsustvo propisanog ponašanja i discipline. Gdje god nam se cinilo da je naša terminologija na bilo koji nacin neodgovarajuca i gdje postoji potreba da se ukaže na originalni termin na arapskom on je i spomenut uz prijevod. Pokušali smo, gdje god je to moguce, pojasniti arapske termine kad se prvi put pojave u tekstu. Radi lakšeg snalaženja ponuden je i rijecnik arapskih termina na kraju knjige. Arapski termini su štampani u kurzivu, osim onih koji su se kod nas odomacili kao što su: Allah, hadis, idžtihad, Sunnet, Ummet, itd. Za citate iz Kur’ana prvo je naveden broj sure, a zatim ajeta. Na primjer (8:46)….

Prevodilac na engleski

Izdavacki program Medunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT) je vec oslovio znacajna pitanja na polju islamske misli i islamizacije znanja. U tom pogledu izdat je veci broj knjiga i brošura, koje su se pojavile na nekoliko jezika u okviru jedanaest glavnih serija: disertacije, ljudski razvoj, indeksi, islamska metodologija, islamizacija kulture, pitanja o islamskoj misli, predavanja, perspektive islamske misli, istraživanje i proucavanje, monografije i studije o islamizaciji znanja. U biti ovog izdavackog programa je duboka svijest o bliskoj vezi izmedu primjenljivog znanja i poželjne društvene promjene. Nadati se je da ce ova knjiga biti videna kao jacanje ove veze. Ova je knjiga bazirana na trecem izdanju dr TAHA DŽABIR EL- ALWANIJA “Edabul-ihtilafi fil-islam”, koja je prvi put izdata u Kataru 1986. godine, a onda od IIIT-a 1987. godine kao dio serije islamizacije kulture. Engleska verzija je pripremljena od strane Abdulvahid Hamida sa arapskog originala. Broj poglavlja je povecan sa šest na deset preimenovanjem autorovog originalnog uvoda u prvo poglavlje, podjelom drugog poglavlja arapske verzije na tri dijela i pretvaranjem zakljucka u završno poglavlje. Neka poglavlja su redigirana do odredene mjere ali pokušalo se što tacnije slijediti original. Autor, dr El-‘Alwani gleda ovaj rad kao bitan element u lijecenju mucne i naširoko raširene bolesti koja trenutno neprestano napada islamski svijet. Uistinu, ovo je bolest nesloge i podjele. Ona je izrasla iz pogrešnog razumijevanja znacenja etickih smijernica pripisanih Islamu da budu uputa o ponašanju pri neslaganju i razmimoilaženju. U “Etici neslaganja u Islamu” dr El-‘Alwani baca svjetlo na pozitivne aspekte neslaganja i pokazuje kako su ih rane generacije muslimana iskoristile kao stvaralacki i oživljavajuci vid njihovih društava. Da bi modernizirali islamsku civilizaciju, obrazlaže dr El-‘Alwani, muslimani moraju ponovo izuciti umjetnost i pravila “slaganja da se mogu ponekad i razmimoici” i prema tome postati sposobniji u vladanju sa potencijalnim situacijama podijeljenosti mišljenja. Još važnije, oni ih moraju temeljito savladati da bi metode neslaganja radile za njih, a ne protiv njih. “Etika neslaganja u Islamu” dolazi u vrijeme akutne i bolne podjele i sukoba u muslimanskom svijetu. Nadati se da ce doprinijeti, u nekoj mjeri, povecanju svijesti o velikoj potrebi za muslimanskim jedinstvom i solidarnošcu.

MEĐUNARODNI INSTITUT ZA ISLAMSKU MISAO HERNDON,

VIRGINIA, U S A Muharrem 1414/ jul 1993. godine

Predgovor engleskom izdanju

Kada je originalni arapski rukopis za ovu knjigu bio u pripremi prije više od deset godina, nismo ni pomišljali da ce biti shvacen kao objašnjenje islamskih pravila za one koji su ukljuceni u rasprave i neslaganja, bez obzira na temu. Nadalje, grupa koju smo imali na umu kada smo pisali ovu knjigu nije bila citav Ummet, nego manja skupina u njemu. Okolnosti koje su nas vodile da pišemo o ovoj temi su bile, da veliki broj islamskih grupa u muslimanskom svijetu, bivaju podijeljene nakon što dodu pod pritisak vlade. Zatim pocinju da zauzimaju suprotne pozicije i onda se dijele na brojne islamske partije, udruženja, frakcije i koalicije, svaka sa svojim sopstvenim programom rada. Da bi nacinilo situaciju gorom, fokus svake je usmjeren u nadmašivanju drugih u nadi za pridobijanjem podrške muslimanskih masa. Mase su bile potpuno zbunjene jer i najiskreniji i jednostavni muslimani su uvijek smatrali da ce njihovi problemi biti riješeni kada partije koje sebe zovu islamske dodu na vlast. Zamislite njihovo razocarenje kada se te partije podijele i zapocnu svade medu sobom oko nejasnih tacaka fikha i teologije, potpuno zaboravljajuci više ciljeve i namjene Ummeta. U njihovim naporima da podrže svoje tvrdnje da predstavljaju “pravi” Islam, neke od tih grupa su otišle tako daleko da smatraju druge islamske grupe kao nevjernike, otpadnike i odmetnike. Dok su angažirani u ove aktivnosti, gube iz vida više principe i namjene šerijata koji obezbjeduje muslimanima perspektivu daleko vecu od one priuštene pedantnim debatama oko pitanja zakona i procedure, ili finim nijansama distinkcije, izmedu suprostavljenih teoloških argumenata. Iskustvo je pokazalo da duga udubljenost u takve beskorisne debate cesto cini um nesposobnim da razumije stvarnu situaciju i nacini vrijedne sudove o promjenljivim okolnostima. Pošto je knjiga prvenstveno namijenjena da se obrati ovim suprostavljenim islamskim politickim partijama u jednom odredenom dijelu muslimanskog svijeta, autor je dao primjere iz klasicnog muslimanskog historijskog iskustva. Potanko, on analizira pitanja pravnog neslaganja izmedu ranih fakiha, razlike kojima nije bilo dozvoljeno da izadu izvan akademskog domašaja ili da uzrokuju teška osjecanja medu diskutantima i onima koji se ne slažu. Zacijelo, razlike izmedu tih ranih pravnika ih nikada nisu odvele do toga da izgube uvid u više namjene Šeriata ili njihove odgovornosti Ummetu u cjelini. Iako je ova knjiga mogla biti naslovljena kao “Etika neslaganja izmedu klasicnih pravnika”, ona usprkos tome služi kao koristan uvod u pitanja neslaganja, uopce. Ona takoder, navodi sadašnjim muslimanima mnoge preporucljive primjere snošljivosti i razumijevanja u dijelu o nekim velikim licnostima i znanstvenicima u muslimanskoj historiji. U ovome leži korisnost ove knjige. A to je i oživljenje duha koji dozvoljava današnjim muslimanima da gledaju u buducnost s nadom.

Dr. Taha Džabir El-‘Alwani

  “Etika neslaganja u islamu” Taha Džabir El-Alvani Prijevod sa engleskog Ermin Sinanović Naslov originala Taha Jabir Al-‘Alwani, Ethics of Disagreement in Islam (Herndon: International Institute for Islamic Thought, 1993) Recenzenti prijevoda dr. Fikret Karcic i dr. Šukrija Ramic Lektura i korektura Nermina Ferizbegovic Sarajevo, 1996. god. / 1417. g. po Hidžri

akos.ba