Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Poželjnost i način zikra nakon namaza

Poželjnost i način zikra nakon namaza

Ashabi su većinu svojih propisanih (farz) namaza nastojali obaviti na vrijeme i u džematu. Po uzoru na Poslanika, a.s., namaz bi obavljali skrušeno i polahko. Poslanik bi na putu skraćivao podne, ikindiju i jaciju sa četiri na dva rekata, uvijek i bez izuzetaka.

Nafile i dnevne sunnete bi, kako je to i sam preporučivao drugima, većinom klanjao u svojoj kući. Međutim, dobrovoljne namaze, u što spadaju i dnevni sunneti, dozvoljeno je klanjati i u džamiji, što mi svakodnevno uglavnom i činimo.

Nakon predavanja selama Muhammed, a.s., bi nekada odmah ustajao i išao svojoj kući, a nekada bi okrenuvši se prema ashabima, lijevo ili desno, učio zikr poslije namaza ili bi razgovarao sa njima.

Ashabe je podučio da je lijepo nakon propisanog namaza proučiti Ajetul-kursijju, tespih, tahmid i tekbir po 10, 11, 25 ili 33 puta. Većina hadiskih predaja nas potiču da izaberemo zikrove i učimo ih po 33 puta nadopunjavajući ih sa riječima:

La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh. Lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ‘ala kulli šej’in kadir.

Mnoštvo je i drugih zikrova koje možemo učiti nakon propisanog namaza ukoliko imamo vremena. Te zikrove možemo naći u svim knjigama fikha ili zbirkama hadisa koje govore o zikru.

Zbog toga što su Poslanik, ashabi i prve generacije muslimana postupali različito u pogledu svojih aktivnosti nakon otklanjanog farz namaza, ulema je zikr poslije namaza svrstala u kategoriju mustehaba (poželjnog i lijepog) ostavljajući vjernicima mogućnost da ga čine duže ili kraće, ili pak da ga nekad zbog nedostatka slobodnog vremena i izostave.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Različiti su bili načini pristupa zikru nakon namaza u povijesti islama. Islamska tradicija nas potiče da u ibadetu zikra budemo što više, te da isti učimo tiho i skrušeno. Neki su prakticirali da skupno, to jest zajednički (naglas ili u sebi) uče zikr nakon namaza, dok su mnogi prihvatili praksu ashaba i Poslanika, da, shodno svojim okolnostima, zikr poslije namaza uče pojedinačno i tiho, svako za sebe.

Pošto je u pogledu zikra poslije namaza u doba Poslanika postojala fleksibilnost i različitost u pogledu dužine i samog sadržaja zikrullaha, i mi bi u tom pogledu trebali biti tolerantni(ji) i puni razumijevanja jedni prema drugima.

Za Akos.ba piše: Admir Iković

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top