Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Biseri mudrosti > Neznanje je izvor propasti

Neznanje je izvor propasti

Ovdje pod neznanjem ne mislimo samo na nepoznavanje određenih činjenica, iako je i to sastavni dio neznanja, već na nekorištenje sredstava spoznaje u njihovoj primarnoj funkciji za koju su ona i stvorena. Tako sluh ima svoju posebnu funkciju za koju i treba biti upotrebljen, a to je slušanje istine. Isti je slučaj i s jezikom, vidom, srcem i ostalim osjetilima koja su čovjeku darovana: „On vam daje sluh, i vid, i pamet, a kako malo vi zahvaljujete!“ (Kur’an, El-Mu’minum,78)

Uzvišeni Allah je rekao: „Najgora bića kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvataju.“ (Kur’an, El-Enfal, 22) Riječ „ed-devabb“ upotrebljena u ovom kur’anskom ajetu označava sve ono što hoda zemljom, bio to čovjek ili životinja. Ovaj ajet se posebno odnosi na čovjeka i za onoga ko ne koristi sredstva spoznaje veli se da je najgore biće, odnosno da je poput životinja koje su gluhe i nijeme i koje ništa ne shvataju. To je primjer za čovjeka koji ne koristi svoj sluh, vid i srce za ono što ih je Uzvišeni Allah stvorio. Dakle, takav čovjek i pored toga što ima sluh, vid, srce i razum, postaje čovjek koji, u suštini, nema razuma i koji ne shvata. On je duhovni siromah i pored velikog materijalnog bogatstva kojeg može posjedovati na ovom svijetu.

U jednog takvoj predaji Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Nema većeg siromaštva od neznanja.“  (Taberani, Mu’džemu’l-Kebir, 3:116)

Iz ovogo proizilazi da se čovjek koji ne koristi sredstva spoznaje koja mu je Allah, dž.š., darovao srozava na najgori mogući stepen i postaje gori čak i od životinje. Mufesiri navedeni ajet tumače u smislu da su oni (džahili/neznalice) na stepenu onoga koji je gluh zato što ne slušaju onoga koji je prihvatio istinu, a da su na stepenu onoga koji je nijem jer ne govore o dobru niti o njemu razmišljaju.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top