Liderstvo i menadžmentU Fokusu

Prijava za posao i intervju iz ugla poslodavca

Kod mnogih poslodavaca u Bosni i Hercegovini kandidati će naići na neprofesionalnu naviku neodgovaranja na mailove koji sadrže otvorene molbe za posao ili neobavještavanja kandidata koji nisu prošli neki od selekcijskih krugova. To ne zahtijeva puno vremena, a daje profesionalnu i ozbiljnu sliku poslodavca u javnosti

Piše: Emina Adilagić

Već smo pisali o tome šta treba uraditi kako bismo se pripremili za proces izbora novog zaposlenika i stvorili uvjete pod kojim je najveća vjerovatnoća da ćemo izabrati najboljeg kandidata. Rezultat dobro obavljene pripreme za selekciju i urađene analize posla trebao bi biti jasan i precizan oglas za posao, u kojem su jasno navedene vještine i znanja koje kandidati moraju imati da bi ušli u proces selekcije (lične osobine, te druge bitne značajke), i, naravno, detaljan i jasan opis posla i odgovornosti koje će budući zaposlenik imati na radnom mjestu.

 

Ipak, cijeli proces zapošljavanja novog čovjeka u kompaniju ne zavisi samo od poslodavca. Možemo napraviti odličnu pripremu i dati sve od sebe kako bismo, kao poslodavac, stvorili sliku kakvu želimo predočiti kandidatima koji nas interesiraju i pokušati privući što veći broj dobrih kandidata, kako bismo se odlučili za najboljeg, no sam izbor veliki je izazov. Kao što smo već napominjali, svaki selekcijski proces se razlikuje i prilagođen je poziciji, ali postoje neke značajke koje su zajedničke svim selekcijskim procesima, a koje trebaju poštovati i poslodavci i zaposlenici.

Osim preciznog i jasnog oglasa, od poslodavca se očekuje da kandidate obavještava o daljem toku samog procesa te da se prema kandidatima korektno ponaša. Odbijenica kao obavijest neuspjelim kandidatima nije obavezna, ali je kulturan i obziran gest, s obzirom na vrijeme koje su kandidati odvojili za prijavu i eventualni razgovor. Kod mnogih poslodavaca u Bosni i Hercegovini kandidati će naići na neprofesionalnu naviku neodgovaranja na mailove koji sadrže otvorene molbe za posao ili neobavještavanja kandidata koji nisu prošli neki od selekcijskih krugova. To ne zahtijeva puno vremena, a daje profesionalnu i ozbiljnu sliku poslodavca u javnosti.

Propusti na razgovoru za posao

Ono na što ćemo se u ovom tekstu posebno osvrnuti jeste odnos kandidata prema potencijalnom poslodavcu te način na koji se prijavljuju na oglase i ponašanje na samom razgovoru za posao. Sa svih strana smo preplavljeni savjetima o tome kako “ušminkati” svoj CV, kako se ponašati na razgovoru za posao, šta obući, o čemu razgovarati, koja pitanja postaviti, koja pitanja možemo očekivati i slično. Za očekivanje je – ali to je veoma daleko od realnog stanja, barem u Bosni i Hercegovini – da će, prateći te silne savjete i preporuke, na razgovorima svi briljirati, da će se razlikovati samo u nijansama koje se odnose na stepen kompetencija i da će biti vrlo teško odlučiti se za jednu osobu, iz prostog razloga što je mnogo dobrih kandidata. Skoro svi lapsusi koje kandidati naprave, od same prijave do razgovora za posao, mogu se ilustrirati primjerom iz bosanskohercegovačke kompanije Global Market Solutions i konkursa koji smo objavili u aprilu 2013. godine.

Dešavanja su tekla otprilike ovako: Zavod za zapošljavanje Kantona Sarajevo izdao je oglas za Program sufinansiranja pripravnika, na koji su se kompanije mogle prijaviti. Firma GMS se prijavila, te smo tražili sredstva za dva pripravnika, ekonomista, koji će obavljati poslove asistenata u marketingu. Kako bismo bili spremni, na portalu Posao.ba oglasili smo da tražimo dva asistenta u marketingu. Prije toga smo uradili pripremu, napravili analizu posla, napisali jasan oglas, s opisom potrebnih kompetencija i osobina te opisom posla koji će asistenti obavljati.

Oglas je bio specifičan, posebno način prijave koji smo zahtijevali. Za početak, nismo tražili CV, nismo tražili motivacijsko pismo, kopije diploma i sl. Tražili smo da nam kandidat pošalje svoju verziju neke marketinške kampanje, za bilo koji proizvod, postojao on ili ne. Uvjeta za kampanju nije bilo – ni budžet, ni sadržaj, niti išta što bi kandidate ograničilo po bilo kojem pitanju. Htjeli smo vidjeti način razmišljanja kandidata, maštovitost, kreativnost…

Na oglas se prijavilo pedeset kandidata. Od toga, njih dvadeset pet poslalo je CV i/ili motivacijsko pismo. Dakle, ili se nisu potrudili pročitati oglas do kraja, ili im se nije dalo pisati kampanju. Komentar je suvišan. Nisu uvršteni u dalju selekciju.

Kada su u pitanju ostali kandidati, kampanje su pregledane, a na osnovu maštovitosti i kvaliteta kampanje, od kandidata je tražen CV, te su pozvani na razgovor.

Što se tiče same korespondencije s kandidatima, teško je vjerovati da ljudi koji su završili fakultete prijave za posao još uvijek šalju koristeći potpuno neprofesionalne mail adrese i nadimke (npr. xxx nadimak xxx), slike s mora ili večernjeg provoda te gramatički i pravopisno neispravne prijave, ali to je zaista bio slučaj kod velikog broja kandidata.

Manjak kvalitetnih kandidata

O samom razgovoru također se mnogo toga može reći. Možemo se fokusirati na sam sadržaj razgovora, ne uzimajući u obzir izgled i odjeću kandidata, koji su također u dosta slučajeva bili dosta neprimjereni razgovoru za posao (predugi nokti drečavih boja, previše šminke, uska, dekoltirana, neprofesionalna odjeća…).

Kada razgovarate s osobom koja je završila fakultet i ima više od dvadeset dvije godine, imate određena očekivanja. Naravno, u ulozi poslodavca, svjesni smo da kod kandidata postoji trema, da situacija prilikom razgovora za posao nije pretjerano ugodna, mada je mi pokušavamo učiniti takvom. Međutim, realno je očekivati obrazovanu, elokventnu osobu, koja se i u situaciji gdje postoji određeni nivo treme zna pravilno izražavati. Nažalost, u toku naše selekcije nismo naišli na puno takvih kandidata. Naravno, bilo je slučajeva da su nas kandidati oduševili i impresionirali svojim ponašanjem, ali znatno manje od onih koji su nas razočarali.

Kada smo u oglas stavili uvjet da kandidati moraju poznavati engleski jezik i služiti se njime, to smo zaista i mislili. Nećemo tražiti certifikat o poznavanju jezika, ali kada neko u svoj CV napiše da se služi engleskim jezikom, postavit ćemo mu nekoliko pitanja na tom jeziku. Opet ćemo uzeti u obzir tremu i faktor iznenađenja kandidata, ali mislimo da nekoliko jasnih rečenica na engleskom jeziku nije pretjerano kompliciran zahtjev za kandidate te da im to ne bi trebalo predstavljati problem. I tu smo se prilično razočarali.

To su bili neki opći kriteriji, za koje se nismo nadali da će nam predstavljati problem. Što se tiče malo specifičnijih zahtjeva, poput tih da kandidat treba biti kreativan, razmišljati “out of the box”, biti pun ideja, imati definirane ciljeve za svoju bližu budućnost te očekivanja od budućeg poslodavca – ispostavilo se da su to bila nerealna očekivanja. Selekcija se zasnivala na konkretnim pitanjima i svakodnevnim situacijama, iz kojih se dalo zaključiti kako kandidati razmišljaju. Od ljudi koji su studirali marketing očekivali smo mnogo, mnogo više. Dobili smo dosta kandidata koji su očigledno uljuljkani u neku statičnu, sivu svakodnevnicu, u kojoj se podrazumijeva da čine malo na vlastitoj afirmaciji, povećanju stepena općeg obrazovanja, proaktivnosti i svemu onom što bi ih na pozitivan način izdvojilo iz mase istih kolega.
Kao i uvijek: čast izuzecima. Nije sve bilo izrazito crno, jer smo na kraju uspješno zaposlili dvije kolegice, koje su ispunile naša očekivanja te se pridružile našem timu. Osim njih, bilo je još nekoliko kandidata koje smo izdvojili od ostalih, ali mnogo manje nego što smo to očekivali.

novovrijeme.ba

Povezani članci