Brak i porodicaU Fokusu

Prihvati challenge – odgoji svoje dijete

Atmosfera u kojoj odrastaju današnja djeca vezana je za virtualni svijet, društvene mreže, igrice i video-klipove. U tom svijetu veliku pažnju su zadobili razni izazovi, savremenim (eng. riječ) jezikom rečeno challenge. Djeci se nude zgotovljeni obrasci koje je neko već isprobao pa pustio u eter da i drugi to urade.

Nerijetko djeca prihvataju razne challenge kako bi stekli određenu dozu popularnosti. Djeca pararelno živi dva svijeta, onaj jedan na mobitelu i onaj jedan drugi u pravom životu. Ondje gdje dijete pronađe zadovoljstvo taj svijet i odabire. A njihov svijet sveo se na sreću i zadovoljstvo u virtualnom svijetu.

U stvarnom životu možda ima skroz malo prijatelja, ali je dominantna ličnost na društvenim mrežama. Ne može da progovori u javnosti, ali se raspiše preko socijalnih mreža i sredstava komunikacije.

Dijete razvija svoj virtualni identitet koji često ugrožava njegov stvarni/realni identitet.  Da bi sebe dokazao ondje gdje se pronašao radi razne vrste izazova kako bi dobio što više lajkova i komentara.  Jer to njemu predstavlju sreću koju nije pronašao u stvarnom svijetu.

U ovoj konstalaciji odnosa velike posljedice snose roditelji koji nisu dovoljno pažnje i vremena posvetili svome djetetu. Zašto dijete igra igrice? Na prvom mjestu zato što mu je to zabavno, to okupira njegovo mozak. Međutim, da li smo ikada razmišljali ima li još kakvih razloga? Dijete koje je odbačeno, kojem roditelji govore da ničemu ne služi, da neće uspjeti u životu, koji ga nipodaštavaju, osjeća se važnim i bitnim kada pobjeđiva u igrici. Kada prelazi iz levela u level, u igrici mu čestitaju, govore bravo, ti si nevjerovatan, dobiva 5/5 zvjezdica, dobiva kovanice itd. Djeca se tu pronalaze i osjećaju kao da nešto postižu u životu, neko ih hvali, a taj neko nije roditelj, već stranac – igrica, koju dijete još više zvoli.

Još jedan od razloga zašto dijete voli igrice, društvene mreže i internet jeste zbog toga što mu sve to daje svoje vrijeme. Taj svijet je napravljen tako da uvijek u njega možeš ući, u svako doba dana, uvijek će te nježno zagrliti i prihvatiti kao rođenog, a to kod roditelja, bilo iz opravdanog ili često neopravdanog razloga ne može se naći. Zato dijete “poštuje” taj svijet jer mu je uvijek na ponudi.

S druge strane, roditelji tvrde da najviše vole svoju djecu. Život bi dali za svoju djecu, poginuli, ali ne mogu dati ono što je manje vrijedno od toga – svoje vrijeme. Neki roditelji ne mogu dati pola sata (da svu pažnju usmjere ka svom djetetu) u toku dana, a mogu na druženja, kafe, internet, prijatelje i ostalo. Majke se maksimalno trebaju zadati u odgoju svoje djece. To treba da bude njihova osnovna preokupacija. Pored toga što majci treba mnogo strpljivosti i ustrajnosti, nježnosti i toplote da uspije na tom putu, potrebno je redovno i revnosno iščitavanje literature i tekstova o pedagoškim metodama odgoja djece. Otac ne smije zapostaviti i nipodaštavati svoju ulogu u odgoju djece. On treba da bude njihov istinski superjunak. Djeca od svoga babe trebaju naučiti kako se nositi sa životom i sa raznim iskušenjima koje ih čekaju. On je čvrst oslonac koji zna balansirati djetetove emocije.

Zar mislite da dijete ne primjećuje koliko svog vremena njemu odvajamo? 

Djeca su mnogo pametnija od onoga kako mi mislomo da stvari stoje. Kod njih se formira datoteka u koju se godinama talože odbijenice koje dobiva od svojih roditelja za izdvajanje vremena, igru, pažnju i kada se ta datoteka napuni, djeca već odrastu, isprazne je i šalju zahtjeve za nova mjesta: društvu, momku/djevojci, virtualnom svijetu, dilerima droge, poznatim ličnostima sumljivog ili lošeg morala  a neki pak se i spase i u svoj život uvedu nove autorite poput vjerskih, motivacionih i sl, ali i dalje to nisu njegovi roditelji. Odbijajući dijete, ne davajući mu svoj najveći kapital, ono svoju sreću počinje tražiti negdje drugo.

Na početku smo spomenuli challenge – izazove i njihovu sve veću prisutnost. I kada je riječ o njima desili su se nažalost i nesretni slučajevi, radeći neki od challenge djeca su ostala mrtva ili teško i lako povrjeđena. Ovaj poziv nije ograničen samo na challenge već na kompetentan odgoj i razvoj ličnosti. To je samo površina koja je vidljiva  a korijeni su daleko veći i dublji. U našem komšiluku dijete je poginulo radeći blackout challenge i to je dovoljna opomena za regulisanje i sprovođenja sankcijama onima koji podstiču na ovakve stvari. Zakonom se moraju zabraniti ovakvi challenge i zakon mora ući  u virtualni svijet. Sve što ugrožava život, zdravlje, imetak, ali i moralna načela društva treba biti pravno sankcionisano.

Zato prihvati challenge i odgoji svoje dijete. Najveći čovjekov kapital jeste njegovo vrijeme koje ima na ovom svijetu, a dijete mu je najveći kapital za budući svijet. Ova dva kapitala treba ujediniti i dobićemo i ovaj i budući svijet. Odgovori sebi na pitanje – želiš li Džennet? Ako je odgovor potvrdan, onda imaj na umu da je tvoj život na ovom svijetu ograničen. Tvoj namaz, post, dobrovoljni ibadeti prestaju nakon tvoje smrti i njih nosiš sa sobom u kabur. Šta si do tad uradio, uradio si. Ali dobro odgojeno dijete, kako je to spomenuto u hadisu, pomažeti da se tvoja dobra djela uvećavaju i ne samo od tog djeteta nego svakog idućeg potomka kojeg odgoji tvoje dijete, zatim njegovo dijete iduće i tako sve do Sudnjeg dana ili dok se ta linija ne prekine. To je prilika koja se mora iskoristiti. Time zaslužuješ Allahovu milost s kojom ulaziš u Džennet, time odgajaš generaciju pbjednika, a ne poltrona, time uzdižeš bajrak islama, time činiš svijet mirnijim i ljepšim mjestom za živjeti. Prihvati challenge i odgoji svoje dijete.

Piše: Vedad Musteadanagić

Akos.ba

Povezani članci

Provjerite također
Close
Back to top button