U mom djetinstvu se supa pravila samo za kakve munaber-dane, i to kad neko dođe, i da, ponekad kad bi bio dobro bolestan, te uz ramazan za iftar, al’ tad je bila domaća i osim vegetom ničim nije taknula na onu kupovinu. A volio sam ”kupovinu”. Volio sam sve ”kupovno” te su mi pravili takve smicalice da me i danas amidže zezaju kada o tom pričamo. Napravi majka pekmez, bestilj, a ja se vrnjosim, ne sviđa mi se. Onda amidža uzme teglu, stavi u auto, negdje se malo provoza i po povratku šeretski mi se nasmije i kaže: ”Hajde donesi džem iz gepeka, kupio ti amidža!” I tako bih ja jeo bestilj kao ”kupovni” domaći džem. No, da se vratim na supu.
Posebno sam volio onu supu sa slovima. Valjda se moglo nazrijeti da ću biti piskaralo već tada.
-Majko, hoćeš li mi kupiti supu?
-Hoću!
-Onu sa slovima, molim te!
Eh sad, ta slova me nekad izluđuju. Zavisno od toga šta želim s njim. Kad hoću da iskažem ljubav, nekako mi draga, sve ih kitim, uspoređujuem, aranžiram, vijem u vijence, a opet, kad treba napisati nešto što piše tek da bude napisano, idu mi na živce. Tad bih najrađe da ih pordam ko čunjeve u kuglani i onda raspalim kuglom po njima pa šta ispadne da ispadne.
Najgore mi dođe kad dobijem gotovu muziku da napišem pjesmu. Meni muzika ima svoju ljepotu, ali ja sam nijem i gluh za te note, varijacije, ritmove. Jednostavno ne znam pjevati. ”Berem,berem grožđe”sam na muzičkom pjevao od prvog do osmog razreda osnovne škole. A drago mi napisati tekst za pjesmu, ilahiju posebno.
Eh, danas treba da napravim dvije pjesme po već podastrtoj lijepoj melodiji. Htio bih i tekst da bude dobar i lijep, al’ neće me pa neće.
Bježi mi, bježi, al’ stići ću ga! Otkrio sam jednu zakonitost u životu- ne treba odustajati! Danas, znam, smorit ću se i otići na spavanje bez rezultata, ali ujutro kad ustanem imam osjećaj da će se to samo prosut iz mene, dosada je bilo tako, valjda će i odsad. Rezultat traži svoj trud i gotovo. Na kraju krajeva, za jednu otpjevanu pjesmu zaradi se više od cijele zbirke pjesama objavljene, ovako u koricama, a možeš se i busat nakon toga si pjesnik……
-Ti si pjesnik?
-Kažu!
-Amater?
-A mater nije, ona je domaćica.
Izvor: BOJA SJEĆANJA
Autor: Esad Bajić
Za Akos.ba izdvojila i pripremila: Amila D.
