Priča o mladićima iz pećine Kehf kao primjer društvenog aktivizma

Da’vetska angažiranost kroz promjer ashabu-l-kehfa Ashabu-l- kehf ili stanovnici pećine jedno su od zanimljivih kur’anskih kazivanja koja zasigurno zaokupljaju maštu vjernika i iz koje svaki vjernik može izdnjedriti brojne pouke i poruke. U ovome kazivanju je manifestirano iskušenje kroz koje nosioci istine nailaze u različitim vremenskim intervalima, ali i uspješan kraj i trijumfalno prevladavanje svih nedaća i iskušenja, ukoliko se iskreno nastupi i žrzvuje na planu očuvanja svojih ideala i preferira vjera u Gospodara svjetova nad ukrasima i uživanjima na ovom svijetu.

O ovome kazivanju postoje brojne verzije i mišljenja. Od onih da su to bili mladići koji su vjerovali u svog Gospodara u vremenu vladara koji je naredio da svi obožavaju kipove, pa su, plašeći se za svoju sigurnost, pod plaštom noći napustili to mjesto i sklonili se u pećinu, do predanja u kojima se navodi da su i oni obožavali kipove zajedno sa svojim narodom, ali da su prihvatili vjeru u Jednog Allaha, nakon djelovanja havarijjuna tj. Isaovih, a.s., drugova i pomagača. Također se nagađa o mjestu gdje su živjeli i o pećini u koju su se sklonili. Mi ćemo se držati kur’anskog kazivanja, jer druge verzije nemaju autentičnu podlogu.

Uspavljivanje ove grupe mladića nekoliko stotina godina i njihovo ponovno proživljavanje, odnosno buđenje, samo je jedno od brojnih čuda koja je Allah Uzvišeni manifestirao ljudima, kako bi jasnije i zornije prihvatili istinu i nju duboko oćutili u svom biću. Allah Uzvišeni u čuda ubraja i ovu grupu mladića:

Misliš li ti da su stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim? Kad su nekoliko momaka u pećini sklonilo, pa rekla: „ Gospodaru naš, daruj nam milost Svoju i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost.“ (El-kehf, 9-10)

Analizirajući ovo zanimljivo kur’ansko kazivanje, možemo primjetiti nekoliko momenata:

1. Radi se o mladićima koji su svoju mladost i najljepše dane svog života iskoristili u spoznaji Gospodara svjetova, moleći ga za milost i prisebnost. Svaka spoznaja se bolje ukleše mladosti, otuda Allah Uzvišeni naglašava:
Ispričat ćemo ti povjest njihovu- onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a i Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. (El-kehf,13.)

2. Njihova vjera bila je utemeljena, čvrsta i odlučna, a pokornost Gospodaru svjetova nedvosmislena:
Osnažili smo bili njihova srca kada su se digli i rekli: „ Gospodar naš- Gospodar nebesa i Zemlje – mi se nećemo pored njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. (El-Kehf, 14.)

3. Njihovo izoliranje u pećini je dokaz njihovog neslaganja sa njihovim narodom i savremenicima i bojazan xa negativno ne utječu na njih i njihovo usmjeravanje:
„ Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?!“ ( El-Kehf,15.)

4. Skrivanje u pećini je posljedica progona njihovog naroda koji nije Allaha obožavao ili je to posljedica njihove mudrosti i opreznosti:
Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.
(El-Kehf,16.)

5. Svako da’vetsko angažiranje kroz historiju bilo je kažnjavano na različite načine, što na najbolji način govori o iskušenjima na ovom putu. To je, očito, i bio jedan od razloga što se ova grupa mladića sklonila u pećinu. To jedan od njih kaže:
„.. jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikad nećete ono što želite postići!“ (El-Kehf,20.)

6. Allah Uzvišeni pomaže iskrenima. Ovaj slučaj je istinska potvrda za to. Nakon tri stotine i devet godina, Allah ih je, sačuvavši od iskušenja i maltretiranja nevjerničke vlasti, oživio u času kada je tom zemljom dominirala vjernička vlast, da ih na taj način nagradi, ali i da do tnanja, i njima i njihovom narou, da u proživljenje neće biti nikakve sumnje.

Ovaj događaj je još jedan dokaz da je kod Allaha Uzvišenog jedino utočište! Ukoliko on želi da te spasi- niko ti nauditi ne može! Allah, nakon tog kazivanja, napominje:

Reci: „ Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.“ (El-Kehf, 27.)

Izvor: ”Kako su Allahovi poslanici pozivali u Islam”
Autor: dr. Šefik Kurdić
Za Akos.ba pripremila: Samira Muratović