Priča o istinskoj ljubavi: Lice joj se zarumenilo, ali ipak se osmjehnula
Ebul-As je došao kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: “Ja hoću da oženim tvoju najstariju kćerku Zejnebu.”
Piše: dr. Zuhdija Adilović
Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Neću ti dozvoliti dok ne čujem njeno mišljenje.”
Poslanik, s.a.v.s., odlazi do Zejnebe i kaže joj: “Tvoj tečić je došao kod mene i tebe po imenu spomenuo, da li bi bila zadovoljna da ti on bude muž?”
Lice joj se zarumenilo, ali ipak se osmjehnula.
Poslanik, s.a.v.s., se, nakon njenog odgovora, udaljio…
Zejneba se udala za Ebul-Asa b. Rebi’a, kako bi započela veoma interesantna priča o velikoj ljubavi.
Ona je sa njim rodila Aliju i Umamu.
Zatim se pojavio veliki problem. Poslanik, s.a.v.s., je dobio Objavu i postao poslanik, dok je Ebul-As bio na putovanju. Kada se vratio zatekao je svoju suprugu muslimankom. Ušao je kod nje, nakon dugog putovanja, a ona mu reče: “Ja imam veliku vijest za tebe.” On je ustao i bez riječi se udaljio. Zejneba se začudi i žurno krenu za njim govoreći. “Moj otac je dobio Objavu i ja sam primila islam.” On joj reče: “Zar nisi trebala da se sa mnom konsultuješ prije nego što si to uradila?”
Tako se između njih ispriječio nepremostiv problem, problem akaidske naravi.
Ona mu reče: “Ja nisam mogla da ne povjerujem svom ocu. On nikada nije lagao. On je Iskreni Povjerljivi. Osim toga, nisam ja sama primila islam. Islam su primile moja majka i moje sestre. Isto je uradio i moj amidžić Alija b. Ebi Talib, tvoj tečić Usman b. Affan, tvoj najveći prijatelj Ebu Bekr Es-Siddik…” On joj odgovori: “Što se mene tiče, ja ne bih volio da ljudi kažu da sam ponizio svoj narod i zanijekao vjeru svojih djedova kako bi udovoljio svojoj supruzi. A tvoga oca ne optužujem.” Zatim joj je rekao: “Nadam se da ćeš me razumijeti!”
“A ko će te razumijeti, ako neću ja?” odgovori mu ona. “Ja sam tvoja supruga, obećajem da ću ti pomoći da savladaš sebe i prihvatiš Istinu.”
Ona je ostala vjerna svom obećanju punih 20 godina.
Ebul-As je ostao u nevjerstvu.
Dolazi hidžra. Zejneba odlazi Poslaniku, s.a.v.s., i kaže: “O Allahov Poslaniče, hoćeš li mi dozvoliti da ostanem sa svojim suprugom?” Poslanik, s.a.v.s., odgovara: “Ostani sa svojim suprugom i sa svojom djecom.”
Ostala je u Mekki sve dok se nije desila bitka na Bedru. Ebul-As je odlučio da se pridruži mušričkoj vojsci u borbi protiv muslimana. Njen suprug će se boriti protiv njenog oca!? Zejneb se bojala tog trenutka. Plakala je i dovila: “Allahu moj, ja se bojim dana u kojem će sunce izaći, a moja djeca postati jetimi, ili ću izgubiti svog oca.”
Ebul-As b. Rebi’ odlazi u boj na Bedru, bitka se završava, a on ostane među zarobljenicima. Brzo se vijest o tome proširila i stigla do Mekke.
Zejneba upita: “Šta je uradio moj otac?” Odgovoriše joj: “Muslimani su pobijedili.”
Ona pade na sedždu iz zahvalnosti Allahu na tome.
Zatim upita: “A šta je uradio moj otac?”
“Zarobio je svog zeta,” rekoše.
Ona reče: “Odmah ću poslati otkupninu za svog muža.”
Nije imala ništa vrijedno s čime bi otkupila svog muža, te je sa svog vrata skinula ogrlicu svoje majke koja joj je krasila prsa. Poslala je ogrlicu sa bratom Ebul-Asa do Poslanika, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., je primao otkupnine i oslobađao zarobljenike. Kada je ugledao ogrlicu svoje supruge Hatidže upitao je: “Čija je ovo otkupnina?” Odgovriše: “Ovo je otkupnina Ebul-Asa b. Rebi’a.” Poslanik, s.a.v.s., zaplaka i reče: “Ovo je Hatidžina ogrlica.” Zatim je ustao i rekao: “O ljudi, ja nemam nikakve zamjerke na ovog čovjeka kao zeta, pa hoćete li mi dozvoliti da ga oslobodim i hoćete li prihvatiti da joj vratim ogrlicu?” Oni odgovoriše: “Hoćemo, Allahov poslaniče.”
Poslanik, s.a.v.s., predao mu je ogrlicu i rekao: “Reci Zejnebi da dobro čuva Hatidžinu ogrlicu.”
A zatim mu reče: “O Ebul-Ase, dođi da ti kažem nešto nasamo.” Odvojio se sa njim na stranu i reče mu: “O Ebul-Ase Allah mi je Naredio da rastavim svaku muslimanku od nevjernika. Hoćeš li mi vratiti moju kćerku?” On odgovori: “Hoću.”
Zejneba je izašla u predgrađe Mekke da dočeka svog supruga, ali kada ju je ugledao on joj reče: “Ja odlazim.” Ona ga upita: “Gdje?” On reče: “Nisam ja taj koji će otići, nego ti ćeš otići svome ocu.” Ona upita: “Zašto?” “Kako bi se rastavila od mene, idi svome ocu.”
Ona mu reče: “A zašto ne bi primio islam i krenuo sa mnom?” On odgovori: “Ne.”
Ona je uzela svog sina i kćerku i otišla za Medinu.
Punih šest godina su joj najugledniji ashabi nudili brak, a ona odbijala nadajući se da će joj se vratiti njen suprug.
Nakon odlaska njegove supruge Ebul-As je ostao u Mekki jedno vrijeme. Neposredno prije oslobađanja Mekke otišao je na put u Šam na čelu trgovačke karavane. Kada se vraćao prema Mekki sa kravanom od preko stotinu natovarenih deva i preko 170 naoružanih ljudi, presrela ga je jedna vojna jedinica koju je poslao Poslanik, s.a.v.s., nedaleko od Medine. Oduzeli su mu cijelu karavanu i zarobili sve njegove ljude, ali se on uspio izvući i pobjeći.
Kada se spustila noć on je krišom i sa velikim strahom ušao u Medinu, došao do kuće Zejnebe i od nje zatražio zaštitu. Ona je to prihvatila.
Kada je, to jutro, Poslanik, s.a.v.s., došao da klanja sabah i uspravio se u mihrabu, te izgovorio iftitahi tekbir, a za njime ashabi ponovili tekbir i počeli klanjati, Zejneba je glasno povikala iz dijela džamije za žene: “O ljudi, ja sam Zejneba, kćerka Muhammedova, dala sam zaštitu Ebul-Asu pa i vi to uradite.”
Kada je Poslanik, s.a.v.s., završio sa namazom i predao selam, okrenuo se prema ljudima i rekao: “Jeste li čuli ono što sam ja čuo?” Oni odgovoriše: “Jesmo, Allahov Poslaniče!”
On tada reče: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, ja o ovome nisam ništa znao dok nisam čuo ono što ste čuli, muslimani prihvataju zaštitu koju nekome ponudi i najslabiji među njima.”
Tada je Poslanik, s.a.v.s., ustao i rekao: “O ljudi ja ovom čovjeku nisam ništa zamjerio kao zetu, što god mi je ovaj čovjek rekao, kazao je istinu, a što je obećao izvršio je. Ako prihvatate da mu vratimo njegov imetak i da ga pustimo da ide u svoj grad, to bi me obradovalo, a ako ne prihvatite, imate pravo na to i nimalo vam neću zamjeriti.”
Ljudi odgovoriše: “Dajemo mu njegov imetak, Allahov poslaniče.”
Poslanik, s.a.v.s., tada reče Zejnebi: “Mi smo zaštitili onog koga si ti zaštitila, o Zejneba.”
Zatim je Poslanik, s.a.v.s., otišao u njenu kuću i rekao joj: “Zejneba, lijepo ga ugosti, on je tvoj tetić i otac tvoje djece, ali neka ti se ne približava, jer ti nije halal.”
Ona reče: “Svakako, o Allahov poslaniče.”
Ušla je u kuću i rekla Ebul-Asu: “O Ebul-Ase, zar ćeš smoći snage da nas opet ostaviš? Zašto ne bi primio islam i ostao s nama?”
On reče: “Ne.”
Uzeo je svoj imetak i otišao za Mekku. Kada je stigao u Mekku stao je na trg i rekao: “O ljudi ovo su vaši imeci. Je li nekome nešto ostalo?” Oni odgovriše: “Allah te nagradio, ti si svoju obavezu na najbolji način izvršio.” On tada reče: “Ja svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik!”
Zatim se uputio ka Medini i u zoru došao kod Poslanika, sa.v.s., i rekao: “O Allahov poslaniče, jučer si me zaštitio, a ja sam danas došao da kažem: “Ešhedu en la ilahe illah, ve ešhedu enneke resulullah.” Zatim je rekao: “Allahov Poslaniče, hoćeš li mi dozvoliti da vratim Zejnebu?” Poslanik, s.a.v.s., ga uze za ruku i reče: “Dođi sa mnom.” Došao je do vrata kuće Zejnebe, pokucao i rekao: “O Zejneba, tvoj tečić mi je danas došao i traži da mu te vratim. Pristaješ li na to?”
Lice joj se zarumenilo, ali ipak se osmjehnula.
Završetak priče:
Godinu dana nakon tog događaja Zejneba je preselila. On je toliko za njom tugovao i plakao da su ljudi vidjeli kako mu Poslanik, s.a.v.s., briše suze i tješi ga, a on mu odgovara: “Tako mi Allaha, Allahov poslaniče, ja ne mogu podnijeti život bez Zejnebe.”
Umro je godinu dana nakon smrti Zejnebe.
Jeste li igdje vidjeli ovaku ljubav i vjernost?
Ovo je islam. Ovo je islamski bonton, islamska kultura i civilizacija. Ovakvu humanost, ljepotu i svrsishodnost nećete naći negdje osim u Allahovoj uputi.
Ovaj i mnogobrojni drugi primjeri iz života Poslanika, s.a.v.s., i prve generacije muslimana jesu najbolji dokaz da sva ova silna propaganda protiv islama na Zapadu danas nije tačna. Kada bi se svi mediji svijeta sa svim raspoloživim potencijalima udružili da ocrne sliku islama, oni to neće moći. Zašto? Zato što je istinski islam sačuvan u njegovim izvorima: Kur’anu, sunnetu i praksi prve generacije muslimana.
Zato, ne vjerujte zlonamjernoj propagandi svjetskih moćnika i ne slušajte ona tumačenja islama, od strane pojedinih muslimana, koja odudaraju od ove vizije islama koja se jasno prepoznaje u prethodnoj priči!
