Prepoznajete li se u ovim pričama: Osam znakova izolacije u braku
Sljedeća priča dobro ilustrira kako se ja i moja supruga često osjećamo.
Moj suprug radi noćne smjene, a ja dnevne. Zbog toga se naši automobili uvijek mimoiđu u suprotnim smjerovima u jednoj ulici nekoliko kilometara od naše kuće. Kad se mimoilazimo, uvijek iz auta doviknemo jedno drugome „Volim te!“. Jednoga dana, nakon takvoga jednog brzog susreta na ulici, pored mene se na semaforu u automobilu zaustavi jedan čovjek koji je očito više puta bio svjedokom ovog prizora. „Oprostite“, reče, „vas dvoje se očito sviđate jedno drugome. Možda biste se jednom mogli zaustaviti i upoznati!“
Baš kao i ovaj par, mnogi od nas su postali toliko zaposleni da nemaju vremena zastati i razmisliti koliko su možda izolirani i usamljeni.
Usamljenost. Ona postoji otkad su stvoreni muškarac i žena. Ali čini se da usamljenost uzima sve više zamaha kako čovječanstvo trčećim korakom ulazi u nove izazove 21. stoljeća. Ljudska duša nije stvorena da živi sama. Čovjek žudi za intimnošću. Većina ljudi se nada da će tu intimnost pronaći u braku. Tragično je to što samo vrlo mali broj parova zapravo i postiže pravu intimnost. Neki ju iskuse do određenog stupnja, ali za mnoge brak postaje onim što Woody Allen opisuje kao „smrt nade“.
Simbole izolacije možemo naći u svakome dijelu kulture u kojoj živimo. Evo samo nekih koje sam zapazio tijekom godina u raznim brakovima.
Simbol br. 1: „Zabranjen prilaz“
Brak P. i M. se tokom njihovih 25 zajedničkih godina nalazi u uzlaznoj putanji. Komuniciraju dobro i razriješili su nekoliko vrlo teških problema. Opušteni su jedno s drugim i mnogi smatraju da je njihov brak uzoran. Ali kroz sve te godine oni su se udaljili jedno od drugoga zbog nezadovoljavajućeg intimnog života. Budući da su oboje previše ponosni da bi potražili pomoć, čini im se kako više ne mogu o toj temi razgovarati jedno s drugim. I sama pomisao na takav razgovor je tabu tema. Figurativno govoreći, otirače s natpisom „Dobrodošli“ zamijenio je natpis „Zabranjen prilaz“.
Simbol br. 2: Otkucaji sata
B. i M. su pred penzijom. Podigli su svoju porodicu i ponosni su na svoju unučad. Njihov 35-ogodišnji brak othrvao se vremenu. Ali nijedno od njih nije svjesno tišine koja se uvukla među njih. No, njihova su djeca svjesna stanja. Dok su odrastala, osjećala su kako sa svakim nerazriješenim sukobom i nerazumijevanjem raste udaljavanje i usamljenost njihovih roditelja. Gledala su kako otac ulijeva svu svoju energiju u posao, a majka u djecu. A sada, kada dođu u posjet, jasno se vidi da tu nije ostalo baš previše od njihovog odnosa. Tišinu njihova doma narušava samo povremena škripa stolice za njihanje i tik-tak, tik-tak sa zidnoga sata.
Simbol br. 3: Prepuni rokovnik
S. i A. su ambiciozni poslovni ljudi, vrlo aktivno uključeni u mnoge građanske inicijative i svoju vjersku zajednicu. Ali otkad su dobili djecu, primijetili su da im se brak mijenja. Duge šetnje i razgovori do kasno u noć u kojima su toliko uživali nestali su. Oboje su previše iscrpljeni. Sada žive za vikende. Umor uzima danak pa im je za romantiku ostalo vrlo malo energije. Budući da sada i djeca nadodaju u njihove rasporede svoje vlastite neodgodive prioritete i zahtjeve, čini im se da ih je njihov životni stil još više razdvojio. Njihovi životi dodiruju se samo u pojedinim tačkama – kada nalete jedno na drugo.
Simbol br. 4: Zaključana vrata
B. i T. su u braku tek šest mjeseci, ali već su jedno drugo duboko povrijedili. San o intimnosti već se gubi u tami iza zaključanih vrata iza kojih su se povukli. Dok su bili zaručeni, B. se uspijevao otvoriti prema T., ali sada mu je vrlo teško izražavati osjećaje. Kao da je zarobljen u neke okvire svoje osobnosti. T. žudi za intimnošću i očajnički želi biti njegova partnerica u životu. Ona ne može k njemu unutra, a on ne želi izići.
Simbol br. 5: Suvišna prtljaga
M. i I. oboje dolaze iz porodice koje su pretrpile razvod. Stoga su bili odlučni da će njihov brak biti drugačiji. No premda su puno razgovarali o tome, ni jedno od njih nije bilo svjesno koliki su veliki utjecaj razvodi njihovih roditelja imali na njih. Nijedno od njih nema dobar primjer braka koji bi im bio urezan u um. Brak im dobro napreduje, ali nisu svjesni koliko suvišne prtljage oboje zapravo nose. Povremeno izlaze na površinu strah, bijes i osjećaj bezvrijednosti, ali oni te osjećaje vrlo brzo trpaju u već ionako pretrpane kufere neriješenih problema iz prošlosti.
Simbol br. 6: Sendvič za večeru
V. i J. žive u predgrađu i oboje poprilično dugo putuju na posao i s posla. Kad nakon napornog radnog dana stignu kući, nakon što su se uspjeli probiti kroz najgoru prometnu gužvu, nijedno nije ni za što drugo nego da pred TV-om pojedu sendviče za večeru i gledaju večernji dnevnik i TV serije. Polako jedno drugo isključuju iz svojih života, a da toga nisu ni svjesni. Njihov brak nakon pet godina nipošto nije u krizi, ali kada stignu djeca, njoj će se činiti da je zbog nogometa, rukometa, košarke, ili koji je već sport trenutno aktualan, postala udovica. A da ne spominjemo njegove hobije: biciklizam, ribolov i lov. Bit će usamljena. A on to neće ni primijetiti.
Simbol br. 7: Vožnja autocestom u suprotnim smjerovima
S. i T. u braku su već 18 godina i svima se čini da je njihov brak odličan. Ali oni po pitanju odgoja djece idu u suprotnim smjerovima. Jedno je previše popustljivo, drugo previše strogo. Jedno je prefekcionist, drugo nije. Jedno zna često biti kritično, drugo je često previše strpljivo. Djeca su im u tinejdžerskoj dobi pa im je intimnost još teže ostvariti. Suzanu razaraju emocionalne borbe u vezi njihovo dvoje djece koja su na pragu odrasle dobi, a Tomo je potajno ogorčen zbog toga koliko potrebe djece negativno utječu na njihov brak. Među njima jaz je sve veći.
Simbol br. 8: Građevinski nacrti: za vjenčanje ili za brak?
Kad su se R. i V. ženili, uložili su stotine sati i desetine hiljada KM u svoju svadbenu svečanost. Ali nijedno od njih dvoje nije uložilo vremena u pripremu za brak. Došli su problemi, od toga kako voditi financije do toga kako će provoditi subotu poslijepodne. I neopisiva sreća se pretvorila u teret. Kad su se vjenčali nisu imali pojma da će im na put dolaziti problem za problemom: gubitak posla, zdravstveni problemi, financijska kriza, gubitak roditelja. Sada su i jedno i drugo usamljeni i potajno se pitaju hoće li njihov brak opstati. Ali to, naravno, jedno drugome nisu priznali.
Izolacija i usamljenost, kao i u kod ovih parova, počinje kada se muž i žena počinju polako udaljavati jedno od drugoga, a da to isprva ni ne primjećuju. Neki od znakova izolacije su:
- osjećaj da te tvoj supružnik ne čuje i ne želi razumjeti,
- razmišljanje u stilu „nije ni važno“, „zašto da se uopće trudim“, „sutra ćemo pričati o tome, sad se samo želim naspavati“,
- osjećaj nemogućnosti ugađanja svome supružniku i ispunjavanja njegovih ili njenih očekivanja,
- osjećaj da je on ili ona udaljen od tebe,
- osjećaj da on ili ona ide svojim putem,
- odbijanje suočavanja sa pravim problemom: “To je tvoj problem, a ne moj”,
- osjećaj da je bolje izbjeći sukob i održati mir nego uhvatiti se u koštac sa stvarnosti i podnositi bol.
Svakoga dana svaki od dva bračna partnera donosi odluke koje rezultiraju ili zbližavanjem i većim jedinstvom ili udaljavanjem i izolacijom. Ako donesete prave odluke, upoznat ćete ljubav, toplinu, prihvaćanje i slobodu prave intimnosti i istinskog jedinstva kao muž i žena. Ali ako donesete krive odluke, upoznat ćete tihi očaj zajedničkog života u kome nikada jedno drugo zapravo niste duboko dotakli i upoznali.
Zašto ne biste ove sedmice odvojili jednu večer i zajedno ponovno razmislili o ovih osam „simbola izolacije“ o kojima sam govorio. Zajedno probajte vidjeti prepoznajete li ijedan od njih u svome braku. A zatim porazgovarajte o ovim pitanjima:
- U kojim tačkama našega odnosa se udaljavamo? Gdje prepoznajemo izolaciju?
- Koji prvi korak moramo poduzeti kako bismo se prestali udaljavati i kako bismo se počeli približavati i graditi jedinstvo i intimnost?
