Književni kutak

Pravopis bosanskog jezika: 6. lekcija — Glasovi DŽ i Đ

  1. GLASOVI DŽ I Đ
  2. U pojedinim bošnjačkim narodnim govorima potrvena je razlika između afrikata dž i đ.
    U standardnome bosanskom jeziku, međutim,treba razlikovati glasove dž i đ (ovo se odnosi i na izgovor i na pisanje). (O rastavljanju riječi s afrikatom dž, npr. ho-dža, San-džak, i onih sa skupom d + ž, npr. nad-živjeti, Pod-žeplje, up. Rastavljanje riječi na kraju retka.)
  3. Glasovi dž i đ dva su različita fonema, što znači da mogu biti suprotstavljeni jedan drugome pri razlikovanju riječi i njihovih značenja (tj. mogu biti u fonološkoj opreci):
    džak (vreća) đak (učenik)
    džem (marmelada) đem (žvala)
    hodža (imam)                   hođa (: hod, hodanje)89. Naporedni su u bosanskome jeziku oblici Madžarska (prema turskome izgovoru) i Mađarska (prema izvornome izgovoru), a tako i Madžar i Mađar, Madžarica i Mađarica, madžarski i mađarski.

Nadimci Madžar i Mađar pišu se onako kako bi ih pisali njihovi nosioci.

  1. a) Glas dž
    ” ‘
    Zvučna afrikata dž tvori se na istovjetan način i na istome mjestu na kojem i bezvučna afrikata č (v. t. 79).
  2. Glas dž javlja se u osnovama riječi (uglavnom u orijentalizmima) u kojima njegov nastanak nije vidljiv: adžo (hip.: amidža), džamija, Džeda, Džemal, Džemo (hip.:Džemal), Dženana, Džennet, džentlmen, džep, džezva, Džibril, džin, džip,džokej, džungla; budžet, daidža, Dedžal, Hadžera, hadžija, hidžab, Hidžaz,Hidžra, lndžil, hodža, maharadža, mesdžid, Nadža (hip.: Nadžija), Nedžd(zem.), patlidžan, pidžama, Sandžak; hadž, iladž.
  3. Glas dž dolazi umjesto bezvučnoga suglasnika č ispred zvuč­noga glasa, npr.: jednadžba (< jednač[iti] + ba), narudžba (< naruč + ba), narudžbenica (< naruč + benica), predodžba (< predoč + ba), udžbenik (<uč + benik) i dr.
  4. Glas dž dolazi u sufksima -džija, -džinica, -džić: bostandžija (bostan + džija), bundžija, buregdžija (< burek + džija), ćevabdžija, galamdžija, govordžija, hvaldžija, miraždžija, račundžija, šaldžija, šaljivdžija, buregdžinica (< burek + džinica), ćevabdžinica (< ćevap + džinica)

Suglasnik dž nalazi se najćešće u orijentalizmima (džamija,·džezva) i u riječima iz engleskoga jezika (džip); a javlja se i u nastavcima -džija, -džinica, -džić.

U riječima slavenskoga porijekla nastalo je u suglasnićkoj skupini čb (narudžba)

Glas đ

  1. Zvučna afrikata đ tvori se na istome mjestu i na istovjetan način kao i bezvučni složeni suglasnik ć (v. t. 86).
  2. Glas đ dolazi u osnovama riječi u kojima njegov nastanak nije vidljiv: đak, đavo, đerđef đipiti, đogat, đon, đubre, đul, Đulizara, đumruk, đuture, đuvegija; anđeo, čađa, hrđa, lađa, leđa, mađioničar, međa, Niđara, oruđe, punđa, vjeđa; gleđ, riđ, smeđ, smuđ.
  3. Glas đ stoji prema osnovnom d u oblicima u kojima se glas d stapa s glasom j.
    Tako je:
  4. a) u instrumentalu jednine s nastavkom -ju imenica ženskoga roda kojima osnova završava na d: glađu (< glad + ju), zapovijeđu;
  5. b) u komparativu i superlativu pridjeva kojima osnova završava na d: grđi (< grd + ji), najgrđi, luđi, najluđi, mlađi, najmlađi, slađi, najslađi, tvrđi, najtvrđi.
    Tako je i u komparativu i superlativu priloga: bljeđe, najbljeđe, luđe, najluđe, mlađe, najmlađe, slađe, najslađe;c) u prezentu nekih glagola na -ati kojima osnova završava na d (onih koji u 1. l. jd. dobijaju nastavak -jem): glođem (< glod[ati] + jem), glođemo, preglođem;
  6. d) u glagolskom prilogu sadašnjem takvih glagola: glođući;
  7. e) u imperativu takvih glagola: glođi
  8. f) u imperfektu glagola na -iti i -jeti kojima osnova završava na d: bražđah (< brazd[iti] + jah), vođah, vođahu, viđah (< vid[jeti] + jah), vi­đasmo;
  9. g) u glagolskom pridjevu trpnom takvih glagola: vođen (< vod[iti] + jen), predvođen, izrađen, nagrađen, viđen (< vid[eti] + jen);
  10. h) u glagolskoj imenici takvih glagola: cijeđenje (< cijed[iti] +jenje), vođenje, naređenje, viđenje (< vid[eti] + jenje);
  11. i) u imperfektu glagola idi: iđah, iđaše (2. i 3. l. jd.), iđasmo, iđaste, iđahu.
  12. Glas đ nalazi se:
  13. a) u oblicima prezenta, aorista i imperativa glagola izvedenih od glagola izići/izaći: iziđem/izađem, iziđoh/izađoh, iziđi/izađi;
  14. b) u nesvršenim glagolima izvedenim sufksima -jati i -jivati od osnovnih glagola na -iti i -jeti u kojih osnova završava na d: događati se (<dog[o/a]d[iti] + jati se), oslobađati, obrađivati (< obrad[iti] + jivati), iscje­đivati (< isc[ije/je]d[iti] + jivati), viđati (< vid[eti] + jati);
  15. c) u riječima izvedenim imenskim i pridjevskim sufksima: -ja (građa), -jaj (uviđaj), -jak (mlađak), -janin (brđanin; Brođanin), -je (zabrđe; Zagrađe), -jenik (suđenik), -ji (medvjeđi).

(Razumljivo je da glas đ imaju riječi i oblici kao: čadavost, đulsija,hrđanje, nehrđajući, oruđnik, riđokosa, predvođenje, brđaninov i dr.)

Suglasnik đ nalazi se u osnovama rijeći; tu njegov nastanak nije vidljiv: (đavo, leđa, smeđ).
U oblicima riječi te u izvedenim riječima glas đ postao je od d (glađu; oslobađati)

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza

 

Povezani članci