Poučna priča: Zašto zbog novca i posla izgubimo prijatelje?

Dr. David Niven u svom djelu „The 100 simple secrets of happy people“ (100 jednostavnih tajni sretnih ljudi) spominje slijedeću istinitu priču.
Dvojica finansijskih savjetnika imala su zajedničku firmu više od deset godina, no tada su počeli propadati. Sav su svoj imetak uložili u spas firme, no to nije bilo dovoljno, te su na kraju izgubili i posao i sav novac. Bankrotirali su.

Obojica su jadikovali nad gubitkom novca i s vremenom je njihovo prijateljstvo izblijedjelo. Međusobno su se optuživali za finansijsku propast.
Prošla je cijela godina dana da nisu izmijenili ni riječi i jednog dana su se sreli na ručku. Priznali su jedan drugom da su pretrpjeli strašan gubitak – ali nije se radilo o novcu.

Gubitak prijateljstva bio je teži.

Jedan od njih je rekao: “Novac je poput rukavice, a prijateljstvo poput ruke. Ovo prvo je korisno, ali je ovo drugo neophodno.“

Poruke:

Istraživači Murray i Peacock su u naučnoj studiji objavljenoj 1996. godine ustanovili koji su temeljni faktori ljudske sreće. Ustanovljeno je da oko 70% ljudske sreće čini broj prijatelja, bliskost s prijateljima, bliskost s porodicom te odnosi s kolegama i susjedima. Dr. Niven u komentaru ove studije navodi da se stepen ljudske sreće može izmjeriti na osnovu kvalitete odnosa s drugim ljudima : „Želite li znati koliko su ljudi sretni, ne pitajte ih za novac na bankovnim računima. Ne pitajte ih kolika im je plaća. Pitajte ih o njihovim prijateljima.“

Savremena istraživanja su tako još jednom potvrdila ono o čemu vjernike uči njihova vjera islam, a to su važnost međusobne ljubavi, poštovanja i održavanja rodbinskih veza. Treba se sjetiti riječi Muhammeda, s.a.v.s., koji muslimane uči tajni sreće: „Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali; a nećete vjerovati dok jedni druge ne zavolite. Hoćete li da vas uputim kako ćete postići ljubav među vama? Širite selam!“ (Muslim)

Veličina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na međusobnom potpomaganju, socijalnim programima, međusobnom opraštanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoći bračnog odnosa, činjenju dobrih djela uz nužnost obazrivosti i rješavanja lokalnih i globalnih problema.

Osnova od koje islam kreće jeste izgradnja i odgoj svakog pojedinca kao osnove društva. Izgradnja ličnosti počinje od izgradnje odnosa između čovjeka kao roba i Uzvišenog Allah kao njegovog Gospodara. Islam upotpunjava i odnos čovjeka prema čovjeku, prema roditelju, rodbini, komšiji, radnom kolegi, pretpostavljenom, potčinjenom, prijatelju, muslimanu, nemuslimanu itd. – sve ovo opet biva na osnovama pokornosti zakonima koje postavio Uzvišeni Allah. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: „Najbolji čovjek je onaj koji najviše koristi drugim ljudima.“ (Taberani)

Za Akos.ba piše: Nedim Botić