Potpomaganje Islamske zajednice
Vođen Allahovim imperativom da se svi čvrsto Njegovog užeta držimo i da se nipošto ne razjedinjujemo, te mnoštva hadiskih predaja koje pozivaju na održavanje džem’ata i važnosti potpomaganja zajednice muslimana, odlučih napisati nekoliko redaka na temu potpomaganja u islamu.
Potpomaganje drugih ljudi poznat je propis u islamu. Naime, jedan nezaobilazan šart vezan je za pomaganje i dijeljenje. Zekat kao višestruko značajna institucija u islamu i ibadet koji sa sobom nosi svaki vid hajra, propisan je od Uzvišenog Allaha i ima svoja pravile i propise. Slično je i sa sadekatul-fitrom koji dajemo na kraju blagoslovljenog mjeseca ramazana, i koji je, po našem hanefijskom mezhebu, vadžib /dužnost dati/.
Međutim, ovdje nećemo govoriti o instituciji i propisima zekata i sadekatul-fitra, već o našim dužnostima spram Islamske zajednice, u koje, između ostalih, spada i redovito plaćanje tzv. članarine, te davanje priloga /hedija/ za potreba naših džem’ata i medžlisa.
Svaki musliman je dužan da posjećuje svoj džem’at i da ga, shodno svojim okolnostima i mogućnostima, na različite načine potpomaže. Žene dobrovoljno čiste, uređuju i održavaju džemijske prostorije i avlije, a njihovi muževi, očevi i braća trude se da džem’at funkcionira u punom kapacitetu i kad su u pitanju zajednički dnevni vaktovi i kad su u pitanju korisna predavanje i druge značajne aktivnosti jednog radinog i aktivnog džem’ata.
Posebno su zajedničke aktivnosti džematlija i njihovih imama vidljive i primjetne u mubarek mjesecu ramazanu kad nam tih druženja, hvala Allahu, ne manjka. Muslimani se u ramazanu posebno druže na iftarima, mukabelama, te na ramazanskim predavanjima i sijelima.
Naši ljudi su znatno darežljivi u ramazanu, te veliki dio njih, čak i svoju obaveznu godišnju članarinu, koju mogu izdvojiti bilo kada u godini, nastoje dati i uplatiti upravo u mjesecu ramazanu. Primjetan je broj naših imućnijih Bošnjaka iz dijaspore ili iz našeg okruženja koji vrlo rado daju svoje priloge za održavanje i potpomaganje rada medžlisa, džamija i cjelokupnog džem’ata.
Potrebno je naglasiti da svojim dobrovoljnim prilozima činimo veliko i trajno dobro, jer sam darovalac ima pravo osjećati se sretnim i ponosnim članom svoje Islamske zajednice, želeći bar u mislima uporediti svoje davanje sa čestitim davanjem naših starih vakifa, odnosno maštajući da svako od nas nekad dočeka tu mogućnost da bude iskreni vakif u ime Allaha. dž.š., koji će moći za opće dobro zajednice darovati što više dobra, kao što su to nekada našoj lijepoj Bosni i njenim čaršijama darovali raniji i noviji vakifi, poput Gazi Husrev-bega, doktora Tantavija i mnogih drugih.
Potpomažimo svoje džem’ate i medžlise, jačajmo njihov ugled i položaj u društvenoj zajednici, i iskreno radimo na afirmaciji zajedničkog dobra i onih lijepih univerzalnih ljudskih osobina na koje nas podstiče Časni Kur’an i sunnet Vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.
Obavezno budimo članovi nekog od medžlisa i svojih odgovornim odnosom prema istom, potstičimo i druge da budu odgovorni i u društenom dobru istrajni. Kad god smo u mogućnosti potpomozimo rad svog džem’ata i džamije dobrovoljnim prilozima, nijeteći taj hajrat i na žive članove svoje porodice, ali i za svoje merhume /umrle/. Neka to davanje bude isključivo u ime Allaha Uzvišenog i neka bude daleko od licemjernog prikazivanja i hvalisanja pred drugim ljudima.
Poslanik, a.s., je rekao da pravi iskreni vjernik svoje potpomaganje drugih čini na način da ne zna lijevica šta je dala desnica. Stoga svoje priloge i potpomaganje Islamske zajednice, ali i drugih institucija, organizacija i pojedinaca, činimo na način da što manje ljudi zna da smo dali i koliko smo dali. Dovoljan nam je Allah kao svjedok, ali i činjenica da se u islamu svako iskreno učinjeno djelo u ime Gospodara nagrađuje mnogostruko.
Allahu moj, potpomozi našu zajednicu, učvrsti naše korake na Putu Istine, i daj da se sastajemo, rastajemo, družimo i potpomažemo isklučivo u ime Tebe !
Za Akos.ba piše: Admir Iković
