Postavljanje granica čuva djecu od loših navika

Djeca dolaze na ovaj svijet bez spoznaje o svome mjestu i ulozi na ovom svijetu. Upravo iz tih razloga oni ne znaju pravila kuće u kojoj će živjeti niti za to kakve potrošačke navike treba imati zdrav pojedinac.

Psiholog Ozdemir na slijedeći način objašnjava stanje djeteta: „Dijete želi znati šta se od njega očekuje, u kojoj mjeri ono može imati kontrolu u svojim rukama, odnosno do koje mjere smije ići. Ono širi granice, traži više i više, čini sve što može kako bi dobilo ono što želi  i posmatra reakciju svojih roditelja. Zbog toga postavljanje granica je metoda koju roditelji trebaju koristiti kako bi podučili dijete pravilima i dali mu doznanja šta očekuju od njega. Roditelji trebaju reći djetetu šta smije, a šta ne smije raditi i u tome trebaju imati čvrst stav. Prilikom postavljanja granica, ne smiju biti niti previše tolerantni, a niti pretjerano strogi. Roditelji trebaju donijeti čvrst zajednički stav koji će upotrijebiti onda kada dijete počne navaljivati kako bi dobilo nešto bespotrebno. Pravilo koje postavi jedan roditelj, drugi treba odobriti i prihvatiti. Dijete neće prihvatiti pravilo ukoliko ga oba roditelja ne prihvataju.“

Naprimjer, prije kupovine porodica treba napraviti listu stvari koje će kupiti i napraviti dogovor sa svim članovima o tome da će se prilikom kupovine držati te liste. Djeci je lakše ustrajati u ispravnom ponašanju ukoliko već prethodno znaju koliku količinu određenog proizvoda mogu kupiti. U situacijama kada se  dijete ne zadovolji postavljenim granicama i kada traži više, roditelji trebaju pokazati odlučan stav, te na lijep i blag način objasniti djetetu da to nije moguće i da se treba prisjetiti dogovora kojeg su prethodno sklopili.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije