Ekonomija

Balkan: Kolateralna šteta borbe za Južni tok

U globalnim raskusurivanjima i premoći ima puno kolateralne štete čiji će najveći teret podnijeti korisnici usluga.
 

Piše: Dženan Kulović

Da je ekonomija uzrok svega, a politika uslov svega, najbolje vidimo na primjeru montiranja i demontiranja projekta “Južni tok”. Evropa je kratko i jasno na marginama energetskog savjeta saopćila je da je projekat “Južni tok” prošlost. Za osam zemalja kroz koje je trebao proći ovaj gasovod ova vijest bila je nalik izjavi jednog od učesnika konferencije na Jalti kada su im novinari prigovorili kako “nije fer da četvorica ljudi dijele svijet”. Tada je, u ime poznate četvorke, Vinston Čerčil rekao da “svijet može dijeliti onaj ko ima hiljadu divizija ili ekvivalent tome”. Pažnja energetskog savjeta već je usmjerena na alternativne projekte koji su dobili podršku zvaničnog Brisela.

Tako je novi projekat pod nazivom “Južni koridor” već postao prioritet za Evropu, netom nakon odluke zvanične Moskve da obustavi gradnju starog projekta pod nazivom “Južni tok”. Predviđena ruta novog pravca povezuje dva mora, Kaspijsko i Jadransko, uzimajući prostor od Azerbejdžana, preko Turske, Grčke i Albanije do Italije.

Nagriženi odnosi

Gerhard Šreder, bivši njemački kancelar, kao ključnog krivca za zaustavljanje projekta “Južni tok” navodi Evropu koja je “sve vrijeme nastojala da spriječi njegovu izgradnju pomoću birokratskih trikova”. Jasna je poruka da se međunarodna energetska politika ne treba voditi sankcijama i kontrasankcijama nego je potrebno obratiti pažnju na očuvanje povjerenja među kompanijama i među ljudima koji u njima rade. Izgleda da nikoga nije briga što propada projekat vrijedan 15,5 milijardi eura koji je trebao da isporučuje u Evropu 67 milijardi kubnih metara gasa godišnje.

Složenost političkih i ekonomskih odnosa, koji su u posljednje vrijeme posebno nagriženi, slomila se na ovom vrlo značajnom projektu. Međutim, iznenađuje činjenica da je politička dimenzija ovog problema dobila bitku u odnosu na ekonomsku dimenziju koju ne treba zanemariti ili isključiti. Ko prati kretanja u energetskom sektoru može zapaziti trend opadajuće potražnje za gasom koju prati trend rastućih gubitaka za održavanje. To je za evropsko tržište i evropske kompanije važan indikator na koji treba obratiti pažnju kada se prilazi pitanju gasovoda. Međutim, čini se da su ekonomija i politika oprečne kada je u pitanju ovaj projekat. Koliko god bi gasovod pomogao jačanju ekonomskih veza u cilju poboljšanja političkih odnosa, utoliko će njihovo prekidanje doprinijeti zaoštravanju odnosa. To je crno na bijelo potvrda onog što je Vladimir Putin prvog decembra objavio “da Rusija ne može da nastavi s projektom izgradnje gasovoda, jer se Evropa tome protivi”.

Teško je pravedno rasporediti utege na tasovima ove dvije ograničeno racionalne odluke koje su donijele Rusija i Evropa.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Balkan, kolateralna šteta borbe za Južni tok

Povezani članci

Back to top button