Pomozite djetetu da se zauzme za sebe u društvu vršnjaka
Mi kao roditelji nećemo uvjek biti pored djeteta da riješimo problem umjesto njega ili da ga posavjetujemo šta treba da uradi, niti želimo da nam dijete bude prezaštićeno, nesamostalno i nesnalažljivo.
Svakodnevno slušamo o tome kako djeca umiju da budu surova i kako vršnjačkog nasilja ima sve više. Kao roditelje, brine nas da li će naše dijete umjeti da se zauzme za sebe; da li će adekvatno da odreaguje na kritiku, manipulaciju, provokaciju od strane vršnjaka; da li će umjeti da istraje u vršnjačkim raspravama; da li će uspješno rješavati razmirice i sukobe sa vršnjacima; da li će umjeti da razlikuje nasilje od vršnjačkog koškanja i da li će se usuditi da zatraži pomoć; kako pripremiti dijete na te situacije u kojima se može naći u vrtiću, u školi, u klubu u kojem trenira, u parku, na priredbi?
Mi kao roditelji nećemo uvjek biti pored djeteta da riješimo problem umjesto njega ili da ga posavetujemo šta treba da uradi, niti želimo da nam dijete bude prezaštićeno, nesamostalno i nesnalažljivo. Jedini i najbolji način da pomognemo djetetu je da ga naučimo da se ono samo zauzme za sebe, da ga učimo socijalnim vještinama.
Šta su socijalne vještine?
Pošto je rješavanje problema silom neprihvatljivo, a nije dobro ni da dijete pribjegava povlačenju, važno je da ima razvijene socijalne veštine. Socijalne vještine predstavljaju socijalno prihvatljiva, naučena ponašanja (na primjer: započinjanje razgovora, odbijanje neprihvatljivih zahtjeva, izražavanje empatije, prihvatanje poraza, primanje i upućivanje kritike…) koja pomažu djetetu da se zauzme za sebe na adekvatan način. One se uče u porodici od najranijeg djetinjstva. Porodica je prvo mjesto gdje dijete usvaja, razvija i primenjuje socijalne vještine koje kasnije utvrđuje i mjenja kroz interakciju sa vršnjacima i drugim ljudima. Kroz interakciju sa drugima, dijete postepeno proširuje svoj repertoar ponašanja.
Kako možete da osigurate djetetu priliku da uči i uvježbava socijalne vještine:
– Dajte djetetu lični primer
Dijete se uči socijalnim vještinama tako što posmatra ponašanje drugih ljudi. Isto tako, ono posmatra reakcije drugih na njegova vlastita ponašanja i dobija povratnu informaciju o tome koje su reakcije prihvatljive u pojedinim situacijama, a koje nisu. Zato se potrudite da mu vi kao roditelji dijate dobar lični primjer.
– Podstičite dijete da se što više druži sa vršnjacima jer kroz to druženje ono dolazi u različite socijalne situacije u kojima mora da se snalazi, da isprobava i vježba socijalne vještine. Što se dijete više druži sa vršnjacima, ono postaje vještije u komunikaciji sa njima, lakše prepoznaje njihove namjere, želje i potrebe, razvija sposobnost empatije, uočava razlike između dobronamjernih i onih drugih, postaje vještije u odnosu sa njima. Sve to pomaže djetetu da se bolje uklopi u vršnjačku grupu, u kolektiv u vrtiću, u odjeljenje u školi, u tim za koji igra, da gradi uspješne odnose sa drugima i da izraste u zadovoljnu i uspješnu osobu koja će se odgovorno odnositi prema sebi i drugima.
– Učite dijete da riješava probleme umjesto da nudite gotova riješenja. Učite ga da misli svojom glavom, usmjeravajte i savjetujte, ali ne uskačite da riješite problem umjesto njega. Na primjer, kada vidite da se vaše dijete raspravlja sa drugim djetetom oko ljuljaške, pustite ga da se snalazi i da samo pokuša da riješi problem. Razgovarajte o tome i postavljajte mu pitanja podstičući ga da razmišlja.
Na primer: “Šta misliš, kako si još mogao da postupiš u toj situaciji? Šta bi se desilo da si priznao da si manji? Čuo si šta se desilo Ajli? Kako bi ti postupio da si bio u toj situaciji?“
– Čitajte djetetu i razgovarajte o pročitanom. Zajedno gledajte crtaće, filmove, čitajte slikovnice i knjige, a zatim komentarišite i diskutujte o postupcima junaka iz tih filmova i knjiga. Na primer: „Vidiš, crvenkapica je poslušala vuka i krenula putem koji je on rekao. Šta bi bilo da se držala svoga puta?“ Potrudite se da dijete izvuče pouku iz toga što pročitate i odgledate.
Uspostavite naviku da razgovarate o događajima u vrtiću, školi. Pored toga što ćete sa djetetom komentarisati tuđe postupke, bićete upućeni u ono što se djetetu trenutno događa, te ćete bolje moći da ga posavetujete, znaćete na kojim njegovim vještinama trebate da poradite.
Preventivno utičite na dijete sa ciljem da se u datoj situaciji zauzme za sebe na odgovarajući način.
Evo kako:
– Radite na jačanju djetetovog samopouzdanja. Djeca koja su sigurna u sebe i zadovoljna sama sobom takva kakva jesu, lakše će se zauzeti za sebe, oduprijeti pritisku vršnjaka i odbiti neprihvatljive zahtjeve drugih.
– Utičite na formiranje djetetovih stavova. Razgovarajte sa djetetom o temama kao što su alkohol, droga, nasilje, krađe, bježanje sa časova i slično. Razgovore vodite preventivno, vodeći računa o uzrastu djeteta i pritom budite obazrivi da ne uplašite dijete. Na primjer, nije dobro da dijete dobije poruku da će u školi da mu se dogodi nešto strašno, da će biti žrtva nasilja, pa da počne da se plaši odlaska u školu.
Zadatak roditelja je da informiše i edukuje, a ne da zastrašuje dijete. Pripremite teren unaprijed, iako sa sigurnošću znate da vaše dijete do sada nije bilo u situacijama da mu se nude psihoaktivne supstance ili da bude žrtva nasilja. Važno je da kod djeteta unaprijed izgradite stavove po pitanju droge, alkohola, nasilja, jer ćete tako spriječiti potpadanje pod loš uticaj vršnjaka. Poznato je da vršnjaci imaju veliki uticaj na formiranje djetetovih stavova, interesovanja, načina odjevanja i zabavljanja. Međutim, dijete koje već ima izgrađen stav, znaće kako da se postavi i kako da se odupre pritisku vršnjaka u datoj situaciji.
– Učite dijete da bude svoje i da odluke donosi na osnovu svoje procjene. Učite ga da ne čini ono što zna da nije ispravno samo zato što to čine njegovi drugari, jer jedino je ono odgovorno za svoje postupke. Pripremite ga na to da u životu ponekad moramo donositi i odluke koje nas u vršnjačkoj grupi čine nepopularnim.
– Izgradite kod djeteta snažan osjećaj pripadnosti porodici. Djetetu je lakše da se nosi sa problemima kada u jednom ili oba roditelja vidi podršku i oslonac, a u porodici nalazi utočište, naročito kada se osjeća odbačeno od strane grupe vršnjaka. Zato je važno da njegujete odnose sa članovima porodice. Pomažite se, čuvajte i ne dajte jedni druge. Budite tim.
Piše: Branka Vasilev, psiholog i volonterka Centra za mame
