Mnoge žene svakog dana provode mnoge sate pripremajući obroke, brinući se o djeci i urednosti kuće.
Nažalost, većinu kućnih poslova moraju obavljati same, i to bez ičije pomoći.
U našem podneblju često je ‘sramota’ da muškarac kuha, pere ili čisti po kući. Neki to vide kao znak da su ‘manji’ muškarci ili da im je žena ‘glavna u kući’.
Muževima posebno teško pada kada ih jarani počnu zafrkavati da su ‘slabići’, ‘papučari’ i ‘beskičmenjaci’. Možemo reći da su ponos, ego i strah od toga šta će drugi reći među glavnim uzrocima zašto muževi ne pomažu oko kućnih poslova.
Ako želi sretan brak, muž mora kad-tad shvatiti da on ne živi s jaranima, već s suprugom koja ima osjećaje, potrebe i želje.
Muževi moraju shvatiti težinu zadatka njihovih supruga, te se potruditi da pomognu, barem oko pripreme ručka, stola i usluživanja.
Biti muškarac znači izvršavati svoje obaveze, a ne bježati od njih i sjediti skrštenih ruku.
Žene bi trebale na nježan način podsjetiti svoje muževe da je sunnet pomoći oko kućanskih poslova. Islam ne uči muževe da satima besposleno sjede u dnevnom boravku i vršljaju po Facebooku, dok se supruga preznojava od rada!
Lijepo bi bilo da bračni par rasporedi međusobne obaveze, kako bi se razvio osjećaj međusobne podrške i sigurnosti. Od muža se ne traži da obavlja sve kućne poslove, već da se makar potrudi i ponudi pomoći. Suprugama puno znači kad vide da se njihov rad cijeni od onih koji su im najbliži.
S druge strane, supruge bi trebale iskazati zahvalnost muževima na pomoći, ma kako bila mala, a možda otkriju da će oni nakon toga biti još spremniji za pomoći!
Obavljanje kućnih poslova poput pripeme večere se može iskoristiti za jačanje porodičnih veza, razgovor i prisjećanje na zajedničke sretne momente. Vrijeme koje ste proveli zajedno će vam tada biti mnogo slađe od hrane koju ste pripremili.
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
