Počna priča: Dobro provjeri prije nego zaključiš

Neka je mir s tobom, prijatelju moj.

Moja nana, Allah joj se smilovao, milovala bi me po glavi dok ne zaspim. Svake noći pričala mi je neku zanimljivu priču.

Jedne noći ispričala mi je o čovjeku koji je otišao prijatelju da od njega pozajmi novac. Prijatelj mu se izvinio jer je i sam bio u oskudici, ali ga je uputio drugom čovjeku:

„Idi njemu. Kod njega ćeš pronaći ono što tražiš!“

Čovjek je otišao njegovoj kući da zatraži pozajmicu i zatekao ga kako liječi bolesnu ovcu.

Pomislio je: „Kakav škrtac! Pored tolikih ovaca ne želi se odreći ni jedne bolesne. Kako će onda meni dati?!“

Vratio se prijatelju i ispričao mu šta se dogodilo.

Prijatelj mu je rekao: „Vrati mu se, neće te odbiti!“

Ponovo je otišao i čuo kako čovjek naređuje sinovima da pokupe svako zrno pšenice koje im ispadne na putu do mlina.

Pomislio je: „Čovjek koji ne dopušta da se izgubi nekoliko zrna pšenice sigurno je škrtac i neće mi dati!“

Opet se vratio prijatelju i ispričao mu šta je čuo. Ali prijatelj je zatražio da se vrati tom čovjeku i iznese mu svoju molbu, jer on ne odbija onoga ko traži pomoć.

Otišao je treći put i čuo kako čovjek govori kćerkama da priguše svjetlost svjetiljke kako bi ulje u njoj što duže trajalo.

Dok je u sebi govorio: „Tako mi Allaha, ovaj čovjek u mojim očima postaje sve škrtiji“, domaćin je otvorio vrata i zatekao ga pred sobom.

Upitao ga je: „Šta te dovelo?“

Odgovorio je: „Reći ću ti istinu, jer ne lažem. Zapao sam u oskudicu pa sam otišao prijatelju, ali i njega muči isto što i mene. Uputio me tebi da mi pomogneš.

Ovo je treći put da dolazim. Prvi put vidio sam te kako liječiš bolesnu ovcu. Pomislio sam da to, pored tolikih ovaca, pokazuje da si škrt.

Drugi put čuo sam kako savjetuješ sinovima da pokupe zrna pšenice koja im ispadnu na putu do mlina. Pomislio sam: pšenice imaš mnogo, a tako postupaš — sigurno si škrt!

Sada govoriš kćerkama da priguše svjetiljku kako bi uštedjele ulje, pa sam još sigurniji da si škrt!“

Čovjek se nasmiješio i rekao gostu: „Što se ovce tiče, bila je snažna i dugo smo pili njeno mlijeko. Gdje bi bila naša vjernost kada bismo je napustili čim se razboljela?

Sinovima sam rekao da pokupe prosuta zrna pšenice kako bi naučili poštovati blagodat. Čovjek ne zna u kojem dijelu njegove hrane ima bereketa.

A kćerkama sam rekao da priguše svjetiljku i sačuvaju ulje jer ih učim štedljivosti i dobrom upravljanju. Ja sam imućan čovjek, ali one će uskoro otići u kuće svojih muževa, a možda neki od njih bude siromašan. Želio sam ih pripremiti za život.“

Gost se izvinio domaćinu zbog lošeg mišljenja o njemu.

Domaćin mu je rekao: „Ne brini. Sada mi reci šta ti je potrebno.“

Iznio mu je svoju potrebu, čovjek mu je dao ono što je tražio i on je nastavio svojim putem.

Prijatelju moj, iz ove priče rano sam naučio da se neka plemenitost ne prepoznaje lahko, da ne sudim o svemu izdaleka i da neki ljudi gledaju mnogo dalje od ostalih.

Zamisli tu vjernost, prijatelju moj. Nije napustio ni ovcu s kojom ga je vezivala lijepa prošlost!

Misliš li da bi takav čovjek olahko napustio ljude?!

Prijatelju moj, male stvari govore ti o velikima. Jednostavni postupci i pojedinosti možda ti ne izgledaju važni. Ali kada bi o njima dobro razmislio i pogledao ih pronicljivim okom, poštedio bi sebe muke upoznavanja ljudi izbliza!

Edhem Sharkavi

akos.ba