Položaj porodice u kontekstu savremenih društvenih promjena

Piše: Belma Smajić, magistar pedagogije, Visoko

Sažetak

Savremeno društvo donosi nove promjene koje se ne ogledaju samo u unapređenju nauke, razvoju tehnike i tehnologije, nego se ogledaju i u promijenjenom načinu života, prilagođavanju i stalnom učenju. Da bi se opstalo u takvom društvu, pojedinac mora biti spreman na promjene koje nastaju i prilagođavati svoj način života tim novonastalim promjenama. Budući da društvene promjene direktno utiču na pojedinca, to se odmah odražava i na promjene u porodici. Promjene u savremenom društvu utiču na promjene u porodici, kako u njenoj strukturi, tako i u njenim funkcijama, odnosima, dinamici. U radu se raspravlja o porodici kao društvenoj zajednici te se predstavlja pojam moderne porodice. Iako je društvo dovelo do niza promjena u porodici kao zajednici ipak je njena postojanost nepobitna za opstanak samog društva.

Ključne riječi: porodica, društvo, društvene promjene

Kada se govori o savremenom društvu, onda se tu misli na društvo koje obilježava velika brzina promjena, nestajanje nekih orijentira koji su ranije bili prisutni u životima ljudi; javljaju se nove vrijednosti ili se gube vrijednosti koje su ranije smatrane kao takve, prisutnost sve ubrzanijeg životnog toka, velika usmjerenost na pojedinca, njegovo postignuće. To su neka od obilježja savremenog društva koje postavlja velike izazove za pojedince i njihove porodice. Iako globalno društvo nudi i niz pogodnosti, olakšica, iako je ono otvoreno za različite aktivnosti ipak je šteta koju donosi mnogo veća. Šta vrijede pogodnosti koje ono nudi, ako se izgubi osjećaj za istinske vrijednosti. Svijet koji ne poznaje vrijednosti ne može ni opstati.

Ako porodica nema onu vrijednost koja joj pripada, onda se gubi smisao za postojanje vrijednosti i samim tim se ne mogu ni zadovoljiti osnovne ljudske potrebe poput sigurnosti, pripadanja ali i iskrene ljubavi. Ovo su neke krajnosti, nadat se da do ovoga neće doći koliko god da društvo napreduje. No sasvim je sigurno da globalne promjene utiču na stalnu dinamiku porodice, sukob između privatnih i radnih obaveza, ne postoje ustaljene porodične norme nego se stalno moraju razvijati različite strategije za opstanak u porodičnom životu.

U radu se razmatraju ove i slične promjene, te se nastoji kroz objašnjenje pojma porodice ukazati na njenu strukturu, obaveze. Ta struktura i obaveze su pod uticajem novih promjena tako da će se predstaviti kakav sve uticaj imaju na porodicu i njenu održivost.

Porodica u kontekstu društva

Porodica kao društvena zajednica od ključnog je značaja za rad i razvoj njenih članova. Način života u porodici, sama unutrašnja organizacija, odnosi među članovima pružaju zaštitu, odgoj i pripremanje za život u društvu. Važna uloga porodice jeste njeno posredovanje u prenošenju društvenih, moralnih i drugih vrijednosti društva u kome postoji. U odnosu na njenu nezamjenljivu ulogu kao životne zajednice, svako društvo je zainteresirano za moralno zdravu, socijalno sigurnu i čvrsto zasnovanu porodicu jer će se samo u takvoj porodici moći ostvariti pretpostavke za pravilan razvoj njenih članova.

Budući da porodica predstavlja društvenu zajednicu, to direktno upućuje da dešavanja u društvu imaju uticaja i na porodicu. U literaturi pronalazimo sljedeće objašnjenje pojma porodice: Porodica je osnovni oblik društvene zajednice zasnovane na braku i krvnom srodstvu njenih članova (Teodosić; 1967).

U Pedagoškoj enciklopediji pronalazimo šire objašnjenje pojma porodice:

U najopćenitijem smislu porodica je društvena grupa historijski promjenjivog oblika u čijim okvirima se odvija proces reprodukcije društvenih individua; proces prirodne reprodukcije koji podrazumijeva rađanje, odrastanje i umiranje ljudskih individua, s jedne strane i proces njihove društveno-kulturne reprodukcije, s druge strane, koji se odvija kroz proces socijalizacije, individualizacije i zaštite i psihosocijalne stabilnosti i integriteta odraslih pojedinaca (Potkonjak; 1989).

U navedenim objašnjenjima porodica je određena u kontekstu društva kao zajednica koja se mijenja kroz historiju i koju opisuje dvije reprodukcije: prirodna i društveno-kulturna. Ova prirodna se vezuje uz rađanje, odrastanje i umiranje njenih članova, dok se društveno-kulturna odnosi na proces socijalizacije, individualizacije i psihosocijalne stabilnosti i integriteta. Ovo su procesi kojima se članovi porodice osposobljavaju za društveni život. Taj čin osposobljavanja ili uvođenja u društvo uveliko ovisi od karakteristika društva u kojem se odvijaju ti procesi.

Međutim, pored svih novosti i promjena u društvu navode se dva bitna elementa koji čine porodicu, a koji variraju u historijski promjenljivim srazmjerama. Ti elementi su:

 (1) zajednički život i rad pod istim krovom grupe ljudi i

(2) srodnička povezanost između njih. Svoju punoću ovaj spoj doživljava tek u modernoj epohi, od kada možemo da govorimo o pravom značenju pojma porodica. (Mimica; 2007).

Ovi elementi su temelj postojanja porodice tako da oni opstaju bez obzira na raznorazne promjene. Te društvene promjene utiču na njihovo mijenjanje ali ne dovode u pitanje njihovu postojanost. Ovi elementi su bili prisutni kako kod najstarijih oblika porodice tako i kod savremene moderne porodice. No, što u ovom objašnjenju porodice nedostaje jeste određenost grupe, gdje je navedeno da se radi o grupi ljudi, a ne znamo šta se zapravo podrazumijeva pod grupom u ovom slučaju. Tako da možemo pretpostavit da se tu radi kako o nuklearnoj[1] porodici tako i o drugim oblicima porodice sastavljene od više članova ili možda da se radi o roditeljima i usvojenoj djeci koji čine jednu porodicu.

U nastavku će se govoriti o današnjoj savremenoj ili kako je neki nazivaju modernoj porodici.

Tokom historije postojale su različite vrste zajedničkog života, pa su prema tome nastajali i različiti oblici porodice. No, u ovom slučaju se neće zadržavati na objašnjenju tih oblika, nego će se obratiti pažnja na pojam moderne porodice.

Moderna porodica predstavlja nešto posve novo u odnosu na sve prethodne oblike zajedničkog života pojedinaca međusobno srodnički povezanih u evropskim društvima – u njoj interes pojedinca postaje važniji od interesa grupe, ima manji broja članova i društvenih funkcija, proizvodne aktivnosti članova izmještaju se izvan porodice. Ona je primarna društvena grupa koja nastaje na osnovu priznate veze supružnika i njihove djece (rođene ili usvojene), a koja je samostalna i odvojena od srodničkih grupa kojima pripadaju supružnici. Samostalna bračna dijada predstavlja osnov moderne porodice (Bobić, 2007).

Možemo zapaziti da se ovo određenje porodice razlikuje od onih prethodnih. Dok je ranije porodicu činio muškarac, žena i njihova rođena djeca ovdje se daje šire shvatanje. Prema tom shvatanju u opseg porodice ulaze i usvojena djeca. Ova definicija je nesumnjivo nastala u odnosu na promjene u  društvu koje su uticale na samo određenje pojma porodice. Na to upućuju same činjenice da ima manji broj članova, interes pojedinca postaje važniji od interesa grupe, a proizvodne aktivnosti se izmještaju izvan porodice. Prema tome može se zaključiti da je  porodica proizvod modernog, građanskog društva.

I pored tog određenja moderne porodice u literaturi pronalazimo sljedeće:

Oblik moderne porodice prestaje da bude jedini obavezni i dominirajući oblik zajedničkog života pojedinaca u razvijenim (i manje razvijenim) društvima u savremenom svijetu – promjene u porodičnim formama i životnim stilovima stanovništva nisu u isto vrijeme započele u svim društvima u svijetu, ali su sigurno, u većoj ili manjoj mjeri, prisutne u svim društvima (Milić, 2001).

Ista autorica upućuje na to da je slabljenje nuklearnog oblika porodice i sve učestalija pojava različitih partnerskih i porodičnih oblika postalo globalni trend. To su sve izazovi sa kojim se susreće porodica, a koji su važna pretpostavka za njeno održanje.

Također i drugi autori upućuju na budućnost porodice kao na to da nijedan pojedinačan oblik neće na duže vrijeme preovladat. Umjesto toga vidjet ćemo veliko šarenilo porodičnih struktura. U budućnosti će biti zastupljeni svi tipovi obitelji i jednoroditeljske i rekonstruirane, i mješovite, i obitelji dualne karijere, i adoptivne i homoseksualne…(Pašalić, 2004)

Ovo su neka viđenja porodice u budućnosti. Možemo slobodno reći da su neki od oblika već zastupljeni u pojedinim društvima. Ostaje i dalje pitanje da li će porodica imati vrijednost koja joj pripada i da li će zadržati opis pogodnog i povoljnog miljea za život i odrastanje.

Zahtjevi savremenog društva koji stvaraju promjene u porodici

Prolazeći kroz različite periode porodica je mijenjala svoj oblik, strukturu, funkcionalnost. Zasigurno je da se porodica sporije mijenjala nego samo društvo, ali je ipak trpila zbog društvenih dešavanja. Savremeno društvo karakterišu različite promjene. Nauka je dosta uznapredovala. Razvoj tehnike i tehnologije dosta utiče na izmijenjen način rada. Različite mašine su zamijenile fizički rad, a informatizacija društva je postala globalna promjena. Različite društvene, obrazovne institucije su zamijenile uloge roditelja. Upravljanje ljudskim potencijalima je usmjereno na pojedinca i njegove potrebe ali istovremeno zahtijeva i njegovo stalno usavršavanje i napredovanje. Cjeloživotno učenje i obrazovanje je proces koji prati svakog pojedinca u savremenom društvu. Socijalni i ekonomski pritisci su nositelji stvaranja psiholoških problema kojima su izloženi pojedinci. Trka za zaposlenjem i stroga posvećenost poslu utiču na osnivanje porodice i na sam društveni život. Javljaju se različiti društveni pokreti, borba za ravnopravnost polova, tehnološke promjene na planu ljudske reprodukcije, legalizacija istopolnih brakova, uticaj globalizacije na privatni život. Sve su ovo neke od promjena koje obilježavaju savremeno društvo. Ove promjene itekako utiču na položaj porodice pa tako pronalazimo sljedeće:

-Obitelj postaje sve manja: u opadanju je broj djece u obitelji. Bračni parovi ne samo da imaju sve manje djece nego nakon stupanja u brak sve više odlažu njihovo rađanje.

-Uočljiv je trend odlaganja ženidbe i udaje, ponajčešće radi školovanja, ali i zbog neriješenih egzistencijalnih pitanja.

-Sve je veći broj obitelji u kojima oba roditelja rade i sve više djece odrasta u obiteljima dvojne karijere, gdje su oba roditelja ne samo zaposlena nego im je izuzetno stalo do uspjeha i napretka u karijeri. Stoga djeca i odrasli provode malo vremena zajedno.

-U porastu je procent jednoroditeljskih obitelji nastalih razvodom, smrću jednog roditelja ili rađanjem izvan bračne zajednice.

-Povećava se stopa razvoda

-Povećava se broj samaca (neudatih i neoženjenih). Mladi ljudi se sve teže odlučuju na brak.

-Raste procent ponovnih ženidbi i udaja

-Raste procent obitelji bez djece

-Javljaju se homoseksualni brakovi

-Konflikte u obitelji sve više rješavaju socijalne ustanove (Pašalić; 2004)

Sve su ovo promjene u porodici koje nastaju u odnosu na dešavanja u društvu. Ove promjene su odraz današnje svakodnevnice. Na osnovu ovih promjena može se zaključiti da se mijenja struktura porodice, njene uloge koje su ranije bile zastupljene, te se mijenjaju same funkcije porodice. Ove promjene unutar porodice koje su izazvane promjenama u društvu ponovo imaju uticaj na društvo. To proizilazi iz same činjenice da od porodičnih odnosa i odgoja koje dijete stiče u porodici kao njen član, zavisi kako će se dalje razvijati mlada ličnost kao budući nosilac društvenog razvitka zajednice.

Sve što se dešava u promjeni strukture porodice može da utiče i na kvalitet života unutar porodice. Tako se njeni članovi nalaze sve češće u rascjepu između zadovoljavanja vlastitih individualnih potreba i želja i onih obiteljskih; između zahtjeva posla i obitelji; između privlačnosti uspona u vlastitoj karijeri i ljepote podizanja djece; između obiteljskih obaveza i odricanja od mnogih drugih zadovoljstava i sl.(Pašalić, 2004).

Sve ovo utiče na odnose, na komunikaciju i interakciju članova porodice. Ukoliko neke od potreba prevagnu nad drugima može doći do nezadovoljstva porodičnim životom, što navodi na odustajanje od takvog života.

U današnjem društvu veliki akcenat se stavlja na karijeru. Kako bi udovoljili tom zahtjevu, i očevi, ali i majke sve više se posvećuju poslu. To dovodi do čestog odsustva od kuće, malo vremena se provodi sa porodicom, malo vremena je uloženo u održavanje porodice. Stalnim odsustvom roditelja prave se praznine u odgoju djece, što se često poslije ne može ispraviti. Javljaju se različiti oblici asocijalnog ponašanja kod djece i oni se teško snalaze u društvenom životu. Posao od roditelja zahtijeva stalno učenje, usavršavanje kao i stalnu dostupnost na radnom mjestu. Za one koji su već osnovali porodicu ovo je izazov kako uskladiti radne obaveze i porodične obaveze. Oni koji još nisu osnovali porodicu teško se odlučuju na taj čin, zbog same činjenice da posao od njih zahtijeva preveliku posvećenost, te ne mogu naći prostora za ostvarivanje porodice.

Kao što se pojedinci koji su već u fazi razvoja karijere teško odlučuju na čin ulaska u porodični život isto tako se i oni koji nemaju zaposlenje teško odlučuju za osnivanje vlastite porodice. Oni to rade iz jednog drugog razloga; kod njih je prisutan strah za egzistencijom. Budući da su nezaposleni plaše se ulaska u porodični život, što je i opravdano. Samim tim porodica ne bi mogla zadovoljiti egzistencijalnu potrebu, potrebu za opstankom. Ovdje se možemo upitati ko su onda oni koji se odlučuju na taj čin. Ako to ne pogoduje ni onima sa karijerom, ni onima bez nje, ko će onda nastaviti održavati funkciju porodice. Ovo je donekle i paradoks društva. Ako savremeno društvo traži superefikasne pojedince koji će svim svojim bićem biti predati poslu, kako onda održati funkciju porodice. Kako će porodica postojati ako je društvo svojim zahtjevima jednostavno guši. Sve su ovo pitanja koja izlaze na površinu kada je riječ o savremenim društvenim pojavama i položaju porodice u kontekstu tih dešavanja. Također, postavlja se pitanje opstanka porodice u savremenim uslovima:

Tradicionalno, obitelj je pored seksualno-reproduktivne imala i ekonomsko-proizvodnu, odgojno-obrazovnu, zdravstvenu, socijalnu, kulturnu i mnoge druge funkcije. Ako je, dakle, razvoj ljudske civilizacije, a  posebno doba industrijalizacije sa svojim institucijama kao što su škola, fabrika, bolnica, crkva/džamija, socijalna ustanova, pozorište, mediji i sl. postepeno preuzimalo od obitelji mnoge ranije funkcije, nameće se pitanje na kojim funkcijama danas počiva i mogu li one biti oduzete od nje?(Pašalić; 2004)

Ova razmatranja upućuju na pitanja opstanka same porodice. Dovedene su u pitanje njene funkcije. Možda funkcije porodice i nisu toliko upitne koliko je upitna njena postojanost i struktura. Budući da se društvo stalno mijenja, to će se mijenjati i njene funkcije, ostaje joj jedino da se prilagođava tim promjenama i da uči živjeti u njima.

Zaključak

Položaj porodice se mijenja u odnosu na promjene koje nastaju u društvu. Te promjene utiču kako na strukturu porodice tako i na njenu funkcionalnost. Porodica kao društvena zajednica se razvija i mijenja u granicama društvenog razvoja. Svako društvo formira oblik porodice koji je adekvatan odgovarajućem stepenu društvenog razvitka. U porodici se manifestuju idejne tendencije, socijalni stavovi, etički pogledi društvenog života, u kojem se porodica mijenja i razvija. U savremenom društvu porodica se našla u kolopletu različitih promjena od samog čina osnivanja do odgovaranja na njenu održivost. Dok su jedni članovi predati karijeri i zapostavljaju porodični život, drugi su prepušteni sami sebi. To uveliko utiče na odnose u porodici, na međusobnu komunikaciju njenih članova. Promjene savremenog doba su donekle olakšale život, ali su dovele u pitanje položaj porodice. Iako su neki autori pesimistični po njenom opstanku u skorijoj budućnosti radi naglih promjena koji se odražavaju na njenu strukturu i funkcije, ipak je njena postojanost nezamjenjiva. Nijedan oblik zajedništva ne može zadovoljiti potrebe koje može porodica niti doprinijeti samom društvu kroz socijalizaciju svojih članova.

 Literatura

Bobić, M. (2007). Demografija i sociologija – veza ili sinteza. Beograd: Javno preduzeće Službeni glasnik

Milić, A.(2001). Sociologija porodice – Kritika i izazovi. Beograd: Čigoja štampa

Pašalić Kreso, A. (2004). Koordinate obiteljskog odgoja. Prilog sistematskom razumijevanju obitelji i obiteljskog života. Sarajevo: Filozofski fakultet

Teodosić, R. (1967). Pedagoški rečnik (1967). Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika

Potkonjak, N., Šimleša, P. (1989). Pedagoška enciklopedija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

Mimica, A., Bogdanović, M. (2007). Sociološki rječnik (2007). Beograd: Zavod za udžbenike

[1] Nuklearna porodica je oblik udruživanja sastavljena samo od roditelja i djece (Pašalić; 2004)