Kolumne i intervjuiU Fokusu

Politička izdaja Srebrenice: Moralni sunovrat SDP-a tamo gdje je jedinstvo Bošnjaka najpotrebnije

Šta narodu Srebrenice i Bosne i Hercegovine predstavljaju kojekakva izvinjenja, kada se toliko godina šutjelo i ni na koji način nije pokušalo spriječiti sarađivanje sa Grujičićem? Da li su slične sudbine doživjeli i Stolac i Brčko?

Kada pomisli čovjek da je dotakao dno, tako što nosi bošnjačko-muslimansko ime i prezime, a u isto vrijeme javno podržava i javno se slika i druži sa ni manje ni više, deklariranim četnikom (imajući u vidu izjave, slike i ponašanje) Mladenom Grujičićem, Bego Bektić nas je podsjetio da je čovjek sposoban i to dno da probije, da ode u veće nizine od samoga dna.

Proteklih godina su se iz SDP-a pravili slijepi i gluhi na sve što se dešava u Srebrenici, a tiče se njihovog općinskog odbora. Postavlja se pitanje, da li se moralo desiti ovakvo nešto da bi se pomenuti Bektić i njegovi saradnici otpustili i izbacili iz stranke, da li bi se dosadašnja saradnja sa Mladenom Grujičićem ignorirala, a javnom mnijenju se predstavljaja dušebrižna politika prema Srebrenici?

Šta narodu Srebrenice i Bosne i Hercegovine predstavljaju kojekakva izvinjenja, kada se toliko godina šutjelo i ni na koji način nije pokušalo spriječiti sarađivanje sa Grujičićem? Da li su slične sudbine doživjeli i Stolac i Brčko?

Kako je zapravo sve počelo u Srebrenici

Još prije par godina korisnici društvenih mreža mogli su vidjeti na profilu Bege Bektića fotografije na kojima se on nalazi u društvu načelnika Srebrenice Mladena Grujičića. Da stvar bude gora, nisu to slike koje predstavljaju neku institucionalnu saradnju, već slike sa privatnog druženja. Za očekivati je bilo da već tada vrh SDP-a i Nermin Nikšić reagiraju, kazne i odstrane iz stranke takve osobe, ali oni to nisu učinili. Zašto? To treba da objasne Bošnjacima i drugima. Ono što izaziva posebno čuđenje, jedna nevjerovatna stvar, slučaj za najbolje psihologe, je ta da je Bego Bektić kao maloljetnik preživio genocid u Srebrenici!

Kao mladić koji je preživio genocid, svojim riječima je rekao kako je 62 dana pješačio po šumama, jeo kruške, jabuke i puževe, gledao kako ljudi umiru u najgorim mukama, dopustio je sebi da radi za interes nekoga ko negira taj isti genocid i brani i slavi one koji su, da su ga se dočepali, ubili.

Presumpcija nevinosti za Bektića i druge ostaje dok sud ne dokaže da su krivi i ne donese pravosnažnu presudu, ali imajući u vidu da se i sama njihova stranka već sada ogradila od njihovog (ne)djela, izbacila ih iz stranke, zbog njihovog postupka Saša Magazinović je zasad jedini moralno postupio i podnio je ostavku na mjesto predsjednika Glavnog odbora, jasno je da malo ko vjeruje da su nedužni.

Rahmetli Alija Izetbegović je jedne prilike izjavio kako je jedina vrsta ljudi koje mrzi – izdajice. Izdajice i jesu nekako posebna kategorija loših ljudi, a najviše zbog toga što na podmukao način, tiho i neprimjetno, krijući se, čine štetu drugima, čitavom kolektivu, kao u ovom slučaju Bošnjacima. Nije to prvi put da se desi u novijoj historiji Bosne i Hercegovine, jer puno je goru stvar uradio Fikret Abdić za vrijeme rata.

Nastupajući nepristrasno, maksimalno objektivno i profesionalno, dolazimo do zaključka kako su podjednako krivi i ljudi iz vrha SDP-a, u ovom slučaju njihov predsjednik Nermin Nikšić. Zakašnjela reakcija da se još prije par godina razrješi odbor u Srebrenici, jer sigurno da bi danas situacija bila drugačija. Ako tone brod, tone i kapetan, stoga, jasno je da i Nermin Nikšić treba podnijeti ostavku. Dokazani patriota i Bošnjak – Denis Bećirović – je istina pokušao da sačuva ugled strane još prije kada je javno pozivao da se pruži podrška Aliji Tabakoviću, ali uzalud.

Pamtit ćemo 2020. godinu po korona virusu „Covid-19“ definitivno, ali i po političkim turbulencijama i brojnim aferama. Jedno je sigurno, oni koji rade na štetu svog naroda, završit će tamo gdje im je i mjesto, daleko od spomena, glasa i traga – na smetljištu historije!

Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza

Povezani članci