Poezija: Majka

Ko to tako nježno, rukom me miluje?

Ko mi toplom rukom, čelo dodiruje?
To je moja majka, nego ko bi drugi,
oči su joj plačne kad sam ja u tugi.

Svoje oči hrani, kada me pogleda,
slađe su joj riječi nego sat od meda.
Radosti je puna kada gleda mene,
vesele su tada divne oči njene.

Kraj postelje moje, često noću stoji,
pokriva me nježno, sve se za me boji.
Sve čujem uzdahe, njenih toplih grudi,
poljupcima njeznim iz sna me budi;

Mozel’ neko drugi tako nježan biti?
ko majka neko, možel’ suzu liti.
Zasto dobro dijete, ne misliš o tome?
čini dobro majci ko’ nikom drugome

Ne može se dijete majci odužiti.
Al’ za uzvrat može pažnju joj pružiti.
Materinska ljubav suzama se piše
pola svog života, majka suze briše.

Koliko te je puta majka okupala?
kol’ko te puta mlijekom nahranila?
Zar se ta dobrota, zaboravit smije?
Ko to zaboravi, on ni čovjek nije.

Kol’ko brige,strepnje, kroz srce joj prođe?
dok ljubimce njeno iz škole joj dodje.
Kolko’ toplih suza po jastuku padne,
majka često plače dok zora ne svane.

Kol’ko naših majki, težak život vodi?
Kakve smrtne brige, dok se dijete rodi.
I najteži posao, radila je mati,
samo da bi mogla djeci hljeba dati.

Kad su djeca sretna, sretna je i mati,
za sreću će djece i svoj život dati.
Svi smo pažnjom dužni majci uzvratiti,
ma gdje da smo bili, majci navratiti.

Radovat se znade svaka naša mati,
kad joj milo čedo, za knjigu prihvati.
Kakav divan osmijeh na licu se vidi,
kad se radi djece ne mora da stidi.

Sve dok imaš majku, imaš i radost,
a kad majka umre, vidjet ćes žalost.
Niko kao majka ne voli te tako,
poslje njene smrti zaplakat ćes jako.

Malo posve malo, na majke mislimo,
propustimo mnogi da se odužimo.
Svako od nas gorko jednom će se kajat,
tužan kraj mezara, zamišljen će stajat.

Nemoj grubim glasom sa majkom da zboriš,
tiho, posve tiho treba da govoriš
Svojoj dobroj majci njezno se obraćaj,
često majci svojoj u dom se navraćaj.

Mati, mati, mati, ja ti ruke ljubim,
nikad te iz srca neću da izgubim.
Tvoje mlijeko mati ja u sebi nosila,
s tobom ću se majko uvjek da ponosim.

Nepoznat autor

Akos.ba