Poezija: Ima tamo…

Ima tamo kuća,
na livadi….
U njoj stablo niklo…
Onomad krasilo je cvijeće baštensko,
i hranila njiva rodna.
I lijepa bijaše…
Čvrsta pod nebom plavim.
Al kad oblak nad nju se nadvi
Tad skinuše joj kapu,
iz utrobe joj istrgoše život,
sagorješe njedra i buđake.
Osta sad tamo u polju prema nebesima da zjapi…
Sabire u svoje krilo kiše i snjegove,
prkoseći vjetru i suncu.
Ne boli je, ne osjeća više…
Samo noću kad miris domaćinski iz dubine oronulih zidova
zapuhne,nanese pjesmu i smijeh…
Zacvili. Tiho.
U mraku pod nebom
razlomi se krik dolinom plača….
Zamre….
Ima, tamo, u polju kuća
Na sred kuće stablo niklo….
Ko svjedok nijemi da
života tu je nekad bilo…..

Melisa Krnić, Sarajevo 11.07.2013.

akos.ba