Poema posvećena zimi
Konačno došla je zima i u moj grad, malo kasno, na samom zalasku ili u odlasku, tako u prolazu, svratila je na par minuta ili tačnije na par dana, ili možda najviše na koju sedmicu.
Danas je pao snijeg, zabjelio se cijeli grad, baš sve, aman baš sve, lijep je taj osjećaj da gdje god pogledaš vidiš samo bijelo i činiti se da je sve nekako čisto, zrak, priroda, pa čak i ljudi izgledaju lijepše.
Bjela boja je pojam za čistoću, i gledajući tu ‘’čistoću’’ koja te okružuje, fasciniran si dominacijom prefinjene nijanse bijele boje, očaran si tom ljepotom do tog stupnja i gubiš se u tom dojmu, haluciniraš diveći se ljepoti prirode i toj bijeloj nijansi, koja se proteže daleko u nedogled bez dodirne točke i završne dimenzije.
Volim taj (prvi ) “suhi” snjeg, volim kad pada bez prestanka bar nekoliko sati s’uravnoteženom silinom, dovoljno da prekrije sve tragove, prekrije drveća, krovove kuća, ulice, parkove, a jedino rijeka odoljeva toj moći snježnog vala, ona ostaje ista sa smaragdno-zelenom bojom i nastavlja da teče svojim rjiečnim koritom.
Ta zelena rijeka kao da ima neku moć, jedino ona uspjeva da odoli toj dominaciji bijele boje, i nekom čudnom magijom privlači i upija sve pahulje snjega , kao da ih doziva u svoju koljevku ili svoj dom, a pahulje hipnotizirane tom magijom (zelene rijeke) poslušno padaju na valovito ogledalo i otapaju se u njemu.
Hladna rijeka svojim valovima blagonaklono u vidu vodene pare šalje u zrak ‘’dimne signale ‘’ (toplote), i time želi da se zahvali nebu za sve ‘’bijele konfete ‘’ koje svetlucajući se spuštaju kao padobrani uljepšavajuć okoliš i prirodu.
Šetnje po snježnom vremenu su čarobne, koraci su lagani, neumorni, a zvuk koji se stvara dok gaziš neutaban snjeg očarava te svojom bojom tona, to te jos više uzbudjuje, tako da cijelo tijelo obuzima neka toplota, i taj fini i ugodan osjećaj nosi te kroz bjelu zavjesu koja se pred tobom otvara i zatvara u blagim snježnim valovima i nanosima pahuljica.
Očaran tim ugodjajem, ostajem bez daha, za trenutak zastanem ,i gledajući u nebo, pred mojim očima se otvara predivan prizor, bezbroj bijelih pahulja lebde u zraku , kao da igraju svoj posljednji valcer , uživajući u tom zanosu i ritmu valcera, pahulje svoj ples završavaju piruetom na podijumu, koji predstavlja široki horizont u vidu bijelog ‘’perjanog prekrivača’’ .
Zadivljen ovom snježnom čarolijom polahko shvatam da priroda ima svoje čari i draži u svakom godišnjem dobu , a “Ljepota i moć” prirode u zimskom godišnjim dobu, u meni dočarava i slikovito opisuju svu svoju raskošnost i neopisivo bogatstvo zime.
Priroda svojim ljepotama i blagodatima žele nam ukazati i dati do znanja da mi obični ljudi nismo svjesni šta sve posjedujemo i šta nam zapravo sve priroda daruje.
Moramo se osvjestiti i cjeniti tu ljepotu koja nam je poklonjena, trebamo biti zahvalni prirodi za mogućnost da uživamo u tom poklonu, koja od nas za uzvrat ne traži protu uslugu ili nadoknadu za bilo šta, dovoljno je samo malo pažnje i poštovanje prema onom što nam je poklonjeno, a ujedno trebamo shvatiti i kao obavezu i odgovornost da se brinemo da taj poklon sačuvamo i uzgajamo i za ostala pokoljenja koja će doći poslije nas.
Hvala Ti PRIRODO ..
Piše: Nadir Jusufi, Tetovo
akos.ba
