Podsjećanje na stradanje pjesnikinje Mubere Mujagić: Profesorica kojoj su dohakali Njegoš i Ivan Mažuranić
Tražila je da se iz škola izbaci Gorski vijenac jer vrijeđa muslimane. Na njenu dženazu niko iz Društva pisaca BiH nije došao, a njen brat sada pokreće inicijativu da se neka ulica zove po Muberi.
Četiri godine prije nego će maja 2008. umrijeti, Mubera Mujagić živjela je u Sarajevu bolesna, bez struje, vode, grijanja, telefona, penzije, zdravstvenog osiguranja i novca. Ne bi tu bilo ništa čudno da Mubera nije bila profesorica književnosti, poetesa i autorica 14 knjiga, članica Evropske akademije nauka, dobitnik četiri Velike zlatne medalje i trofeja Italije…
Bula, Vlah i Turčin
-Nismo imali novca ni za njenu dženazu. Tražio sam da tadašnji ministri kulture, kantonalni i federalni, pomognu. Nisu. Morao sam posuditi novce za sahranu. Inače bi moja sestra danima ležala u mrtvačnici – sjeća se njen brat Muhamed Mujagić.
Dan prije nego će umrijeti u bolnici, Mubera je tražila jabuku. Prahnula joj! Nije nju dobila. Eto na šta je jedna od naših najboljih pjesnikinja spala! Da niko joj iz Društva pisaca BiH ne dođe na dženazu. Naprosto, nije ih bilo briga!
Evo, sad, i zašto je poetesa i profesorica Mubera doživjela takvu sudbinu. U pismu kojeg je osamdesetih poslala beogradskom NIN-u tadašnja profesorica srpskohrvatskog jezika tražila je da se iz školskih udžbenika izbace stihovi Petra Petrovića Njegoša i Ivana Mažuranića. Smatrala je da stihovi Gorskog vijenca i poeme Smrt Smail-age Čengića vrijeđaju muslimane. Nakon tog pisma, nastala je ideološka haranga na Muberu. Morala je napustiti školu u kojoj je predavala. Praktično, našla se na ulici.
I na sastanku podružnice pisaca Sarajeva i Aktiva saveza komunista u povodu rasprava o nastavnim planovima i programima književnosti za osnovne i srednje škole izjasnila se profesorica Mubera protiv Njegoševog Gorskog vijenca i spjeva Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića. U ispovjesti za beogradski nedeljnik Intervjua (januar 1985.) objasnila je kako pri tome nije bila isključiva, kako je kao zamjenu predložila Njegoševu Luču Mikrokozmu!
-Stojim iza svojih riječi, s razlogom i obzirom da je najmanja posljedica lošeg vaspitnog utjecaja tih djela na mnoge generacije upotreba riječi kao bula, Vlah, Turčin, u odnosu na teže ekscese koji se mogu javljati, naročito u višenacionalnim sredinama.Na svojoj sam koži osjetila agresivnost nacionalista raznih boja i ometanje rada i života, te štampanje Zbornika stvaralaštva mladih Tito-Sloboda-Domovina koji sam pripremala godinama, da bih ga objavila u autorskom izdanju (onemogućena da nađem izdavača). Učenik koji je htio spriječiti ekscese i spletke nacionalista oko te knjige strpan je u ludnicu, sa časa, bez znanja roditelja – napisla je profesorica za Intervju.
I pitala da li se može negirati mišljenje profesora Aleksandra Kreške koji je u svom pismu pod naslovom “Van s Njegošem iz škole“ apelovao da se Gorski vijenac i Smrt Smail-age Čengića izbace iz školskih programa, citirajući samo pojedine stihove Njegoševe, kao dokaz i razlog:
-Nekrstu se gore usmrđeše…odža riče na ravnom Cetinju…zaudara zemlja Muhamedom…kako smrde ove poturice… Ako se nekima kosa diže na glavi zbog mog prijedloga, ima ih više kojima se kosa diže zbog ovakvih stihova – napisala je Mubera.
Smatram, objasnila je, da kod neuke djece i neadekvatnih interpretacija ovih djela u takvom ranom uzrastu može da stvori animozitete prema drugim ljudima i narodima, sa zabludama, utoliko prije što kod nas postoje zablude i nimalo nisu rijetke identifikacije između Turaka i muslimana, pa još ti tadašnji Muslimani treba da “iskupljuju grijehe za onih 500 godina pod Turcima“.
Budući nacionalisti
-Takva etička poruka djela nije uredu. Na takvim se porukama mogu da uče svi budući nacionalisti raznih boja, reagujući utukom na utuk. I takvih je pojava bilo iz bliže prošlosti. Moja je intervencija išla samo u tom smjeru – objašnjavala je profesorica Mubera svoje namjere.
Kako god, njen brat Muhamed tvrdi da mu je sestra ubijena. Da će za svoju sestru tražiti pravdu na domaćim i stranim sudovima. Već je tužio neke od domaćih aktera za koje misli da “ubili“ su mu sestru.
Pjesme Mubere Mujagić prevođene su na turski, njemački, engleski, italijanski, grčki, makedonski, danski, francuski, španski, azerbejdžanski. Ušla je u antologije najboljih svjetskih pjesnika. Govorila je bugarski, francuski. Bila je manekenka. Nadležnim je njen brat Muhamed poslao inicijativu da i neka od sarajevskih ulica dobije ime Mubere Mujagić. Čeka odgovor.
Uskratili su joj pravo na život
-Moja sestra Mubera je ubijena! Nisu je ubili metkom, al’ su je ostavili bez posla, zdravstvenog osiguranja. Uskratili su joj pravo na život. Učinili su da umre nepriznata, odbačena, gladna… Porodica joj je pomagala koliko je mogla. A činjenica da sam morao posuditi pare za dženazu, dovoljno govori o tome koliko smo joj mogli pomagati – veli Muhamed.
(A. Bečirović/Faktor.ba)