Plovidba prema sreći
Najveći izvor za zagorčavanje sretnog života je nedostatak uzvišenog i konačnog cilja zbog kojeg smo stvoreni na ovoj zemlji, odnosno nepostojanje svijesti o tom cilju. Stoga, čovjek ne može da pojmi smisao testiranja i iskušenja, ni smisao ulaganja truda zbog nematerijalnih stvari, niti smisao borbe sa samim sobom, odnosno strpljenja u nevoljama.
Naši umovi doista nisu kvalifikovani da samostalno odrede taj cilj. Jedino objava je ta koja određuje ljudima zašto su ovdje i šta trebaju činiti, ako žele da žive sretno na ovoj zemlji i ako žele da njihova sreća traje i nakon smrti.
Ovosvjetski život sa svim svojim radostima i problemima je jedno polje našeg iskušenja: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta. (EL-Mulk, 2) Konačni cilj ljudskih napora na ovom svijetu je postizanje zadovoljstva Uzvišenog Allaha, a što podrazumijeva vječni boravak u blagodatima džennetskim: “A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: “Ovo smo i prije jeli” – a bit će im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti. ” (El-Bekare, 25)
Većina nedaća u kojima žive neki ljudi, pripisuje se činjenici da oni gube značenje dobra, koje ih susreće, i zla, koje susreću, te nemaju dobro razumijevanje ni ponašanje ni prema ovome, ni prema onome. Nezahvalni su i žale se tamo gdje treba pokazati zahvalu i hvali, uznemiravaju se i očajavaju tamo gdje treba pokazati strpljivost i predanost Uzvišenom Allahu. Direktna posljedica takvog ponašanja je gubitak sreće koja je povezana sa razmišljanjem, vizijom i općim stanjem.
Izvor: Živi sretno
Autor: Abdu-l-Kerim Bekkar
Prijevod: Afan Latić, Azra Pepić
Za Akos.ba priredila: Elmedina R.
