Petnaest godina od obnove nezavisnosti Crne Gore: Promjena vlasti, politička kriza i visok javni dug

Piše: Adel Omeragić

– Autor je dopisnik AA iz Podgorice, diplomirani je žurnalista, dobitnik nagrade Udruženja novinara u Crnoj Gori

 Crna Gora danas obilježava petnaest godina od obnove nezavisnosti. U prethodnom periodu Crna Gora je na planu integracija najviše napredovala od svih zemalja u regiji, postala punopravna članica NATO-a i država koja je najbliža članstvu u EU. Nakon skoro 30 godina, došlo je do promjene vlasti, što je izazvalo duboku političku krizu, koja se odražava na sve segmente društva. Brojke pokazuju da su plate i penzije u Crnoj Gori rasle u proteklih petnaest godina, ali i zaduženje države, piše Anadolu Agency (AA).

Nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, crnogorsko društvo pred sobom imalo je jedan veliki zadatak – premostiti razlike stvorene referendumskom podijeljenošću. Ipak, blokovske razlike danas su čak i veće nego 2006. godine. Opterećeni prošlošću, građani se i danas dijele na Crnogorce i Srbe, crnogorska zastava neprihvatljiva je za pola stanovništva države, a sporna je čak i himna.

Na planu vanjske politike, Crna Gora je ostvarila zapažene rezultate. Prvi spoljnopolitički cilj, članstvo u NATO ostvareno je 5. juna 2017. godine. Ovakvoj odluci žestoko su se protivile prosrpske partije, ali je crnogorski parlament većinskom podrškom osigurao punopravno članstvo Crne Gore u NATO savezu.

Osim puta u NATO, drugi vanjskopolitički cilj države od obnove nezavisnosti je ulazak u Evropsku uniju. Od 2013. kada je Crna Gora otvorila pregovore sa EU-om, pa do danas, otvorena su sva pregovaračka poglavlja. Iako posljednjih godina bilježi slabiji napredak u integracijama, učinak Crne Gore na ovom planu je rezultat zastoja u integracijama svih država Zapadnog Balkana.

– Đukanovićev DPS izgubio vlast nakon 30 godina –

Na parlamentarnim izborima održanim 30. avgusta 2020. godine, u Crnoj Gori je došlo do promjene vlasti. Nakon tri decenije, Demokratska partija socijalista (DPS), predsjednika Mila Đukanovića je prešla u opoziciju, dok su sada na vlasti prosrpski Demokratski front, zajedno sa Demokratama Alekse Bečića i Građanskim pokretom URA Dritana Abazovića. Prvi put od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori, manjinske partije nisu dio vladajuće većine.

Osim što je parlamentarna većina sastavljena od samo jednog poslanika više u odnosu na opoziciju, političku krizu u Crnoj Gori produbljuje i odnos na relaciji Vlada – predsjednik države.

Crna Gora se po prvi put našla u situaciji da je na sceni politička kohabitacija. Predsjednik države Milo Đukanović u dva navrata je odbijao da potpiše zakone koje mu je izglasavala parlamentarna većina, a zbog takvog odnosa, već se najavljuje i inicijativa za njegov opoziv.

Političke odnose dodatno opterećuje i neriješen sudski slučaj nazvan “državni udar”. Parlamentarni izbori 2016. godine ostali su upamćeni po optužnici za pokušaj državnog udara na dan izbora, za šta su između ostalog lideri opozicionog Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević osuđeni na po pet godina zatvora. Međutim, Apelacioni sud je takvu odluku ukinuo i vratio slučaj na ponovno odlučivanje.

– Rasle plate i penzije –

Kada je ekonomija Crne Gore u pitanju, plate i penzije znatno su veće u odnosu na period prije referenduma, ali je takođe i zaduženje države znatno veće.

Godinu prije sticanja nezavisnosti, prosječna zarada u Crnoj Gori iznosila je 257 eura. Pored malih zarada, u Crnoj Gori je bila i velika nezaposlenost. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT), 2005. godine stopa nezaposlenosti je bila 20,6 odsto. Nakon osamostaljenja, nezaposlenost je počela da pada, dok su plate konstantno rasle.

Neto zarade su brzo rasle sa 282 eura u 2006. godini na 463 eura, koliko je iznosila prosječna zarada u 2009. godini. Do ovog rasta došlo je zbog jačanja ekonomija, ali i promjene obračuna neto zarade u 2008. godini. Prosječna neto zarada u martu ove godine iznosila je 526 eura.

Prosječna penzija u 2006. godini iznosila je 142 eura, a sada je 293 eura. I broj penzionera je porastao sa 107 hiljada na 130 hiljada.

– Javni dug i prvi kilometri autoputa –

Da Crna Gora proteklih godina nije živjela od rasta svoje privrede, već dobrim dijelom i od zaduživanja pokazuju podaci o državnom dugu. On je 2006. godine iznosio 700 miliona, da bi na kraju prošle narastao na 4,4 milijarde. Državni dug je u referendumskoj godini bio 32,6 odsto bruto-domaćeg proizvoda (BDP), po čemu je Crna Gora tada bila nisko zadužena zemlja. Na kraju prošle godine državni dug je bio 105 posto, a granica visoke zaduženosti je 60 odsto BDP-a. Visokom javnom dugu doprinio je kredit koji je Crna Gora podigla kod jedne kineske banke za izgradnju prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare. Za 41 kilometar dionice autoputa, država će platiti skoro milijardu eura. Prva dionica autoputa biće završena do kraja godine i to će biti prvi kilometri autoputa u Crnoj Gori.

Bruto domaći proizvod 2006. je iznosio 2,1 milijardu eura, do bi na kraju 2008. narastao na 3,08 milijardi. Naredne godine je pao na 2,9 milijardi, da bi se kasnije održavao između 3,1 i 3,2 milijarde. BDP je na kraju 2019. godine iznosio 4,9 milijardi eura.

Za petnaest godina nezavisnosti, Crna Gora je postala uvozno zavisna država. Izvoz Crne Gore 2006. godine iznosio je 441 milion, a uvoz je bio 1,45 milijardi. Pokrivenost izvoza uvozom iznosila je 30 odsto. Na vrhuncu ekonomskog buma 2008. uvoz je porastao na 2,5 milijardi, dok je izvoz bio 416 miliona. Na kraju prošle godine, uvoz je bio šest puta veći od izvoza. Uvoz je iznosio 1,7 milijardi eura, dok je izvoz bio 286 miliona.

– Najbolji ambasadori države –

Od sticanja crnogorske nezavisnosti 21. maja 2006. godine, građane i javnost ove države najviše puta obradovali su sportisti. Država od 625 hiljada stanovnika uspjela je za deceniju i po samostalnosti ostvari veoma zapažene rezultate u nekoliko sportskih disciplina. Vaterpolisti i rukometašice postarali su se da budu najbolji ambasadori Crne Gore u svijetu.

Kada je 21. maja 2006. godine i zvanično postala samostalna država, krenuo je proces stvaranja reprezentativnih selekcija. U taj ne baš jednostavan posao Crna Gora je ušla sa svega tri bazena, fudbalskim terenima koji nijesu ispunjavali osnovne propise, i svega desetak dvorana.

Uspjeh su na svoj način ostvarile brojne selekcije, ali vrijedan je pomena rezultat vaterpolista i rukometašica Crne Gore. Vaterpolisti Crne Gore su se 2008. godine okitili titulom prvaka Evrope, a imaju i srebro sa Olimpijade 2012. godine. Redovni su na svim velikim takmičenjima i među pet najboljih reprezentacija svijeta. Veliki uspjeh u ovom sportu ostvario je i kotorski Primorac, koji se okitio titulom prvaka Evrope.

Rukometašice Crne Gore, popularne “zlatne lavice”, najboji su ambasadori Crne Gore u svijetu sporta. Titula šampiona Evrope, bronzane na Olimpijadi, učešće na svakom velikom takmičenju, za malu Crnu Goru, veliki je uspjeh.

Fudbaleri, košarkaši, odbojkaši i rukometaši takođe su bilježili zapažene rezultate, pa se može reći da je crnogorski sport u prethodnih 15 godina doživio pravu ekspanziju.

Akos.ba