Pet nedopustivih izgovora zbog kojih ljudi odustaju od svojih snova

Svako ima vlastite snove i težnje, a ipak većina nas u životu ih nikada neće ostvariti.

Možda je to zbog straha od neuspjeha, od okolnosti, ili nekih drugih stvari koje nam stoje na putu. I šta onda radimo kada ne ostvarimo svoje snove? Većina nas često ostane neispunjena, lutamo besciljno i zbunjeno – zašto?

Jer bi snovi trebali biti snovi, oni bi trebali da budu nedostižni. To je razlog zbog čega su to snovi, zar ne?
Pogrešno.

Evo pet strašnih opravdanja zbog kojih puštamo naše snove da odlete.

1. Misliš da nisi dovoljno dobar

Da, svako ima taj mali glas u glavi koji vrišti da smo patetični, da smo definicija neuspjeha i da smo bezvrijedni. Ponekad, mislite da ste napravili ili ostvarili nešto najbolje što je svijet ikada vidio, a već sutradan, pitate se kako ste uspjeli stvoriti takav komad smeća.
Pa, postoje mnoge stvari koje nam je nauka rekla o tom malom glasu. Za početak, on se prvobitno koristi kao sredstvo za udobnost i sigurnost. Dakle, taj glas koji vam govori da ste ružni i bezvrijedni bi trebalo da bude od pomoći i nije štetan. Ali ako vam se ne sviđa, ne možete ga vezati, zalijepiti mu neku traku preko usta, ili ga izbaciti iz uma. Ali budimo realni, taj glas je jedna od najboljih stvari koje možemo imati. On će nam uvijek i iznova govoriti kada nešto nije dovoljno dobro za nas i zbog njega ćemo se truditi da budemo bolji i uspješniji.
Mi znamo svoje granice, pa tako i naš um. Dakle, sljedeći put kada čujete da vam taj glasić govori da je taj vaš komad umjetnosti / književnosti / sporta loš, shvatite to kao način kojim vam vaš um poručuje: ja mogu učiniti bolje, znam da mogu. Ja mogu uspjeti u svojim snovima.

2. Kažeš da “nemaš dovoljno vremena”

Ovo ću reći samo jednom: snovi se trebaju uzeti za ozbiljno i na njima treba raditi. Ako nemate dovoljno vremena za nešto što vas toliko privlači i usrećuje, onda vas ustvari to toliko ni ne privlači koliko mislite.
Uspješni ljudi pronađu vremena, a ako ste jedan od onih ljudi koji su stalno na Facebooku, Instagramu ili Tumblru, uzmite štopericu i počnite mjeriti te minute. Kada se odlučite da ćete sjesti i gledati TV, počnite mjeriti vrijeme. Nedavna studija koja je objavljena u The Telegraph nam pokazuje da prosječna osoba provede sat i četrdeset minuta na društvenim medijima svaki dan – a vi i dalje tvrdite da nemate vremena?

3. Vaši prijatelji misle drugačije

Svako ima onu jednu osobu koja će je zaustaviti i okrenut ka drugim, boljim snovima i težnjama. Ovi ljudi vjeruju da u životu morate biti realni. Umjetnik ili pisac ne može plaćati račune. Ono što plaća račune je posao koji možda i mrze, a zbog čega? Lijepog auta, lijepe kuće, nekog statusa? Ali, šta je to san? Šta je onda taj san da budem pisac, da objavim svoj rad?
Znate, mogu vam reći nešto što je činjenica. Ako radite posao na primjer od 9 do 5 i sutradan preselite na bolji svijet, što bi se dogodilo? Neko će doći i zauzeti vaše mjesto, ljudi bi malo tugovati, i to bi bilo to. Vaš život je kao bljesak postojanju na Zemlji. Zaboravljen. Međutim, ako izađete u taj veliki svijet i pokušate napraviti nešto od svog sna, bićete uspješniji od bilo kojeg drugog čovjeka koji je radio cijeli život onaj posao kojeg je prezirao. Imate šansu da postanete neko koga nikada neće zaboraviti. Nemate šta da izgubite, a možete sve da dobijete.
Da citiram Alana W: Šta bi bio, da ti novac nije problem?
Učini i postani upravo to.

4. “Ja još uvijek nisam sasvim spreman”

Potrebno je mnogo hrabrosti da se upustiš u ostvarenje svog sna. To postaje jasnije kada polahko zbog toga počneš da žrtvuješ vrijeme za porodicu, svoj način života, svoj hobi, svoje finansije, pa čak i riskiraš da sve izgubiš. Sada, ne kažem da izađeš i napustiš svoj posao, spališ mostove i uništiš sve svoje temelje. Ono šta govorim je da otkriješ tu strast i da juriš svoje snove, jer imaš samo jedan život.
Sa svakim danom koji prolazi, postaješ sve stariji. Nemoj čekati priliku, sam stvori svoje prilike.

5. Prestani lagati sam sebe

Biti pošten prema sebi je jedna od najtežih stvari za učiniti. Ljudi ne vole razočaranja, a kada teže da budu uspješni, uvek čujemo riječi: “Ja dajem sve od sebe”, ili “Uvijek sam zauzet.”

Ljudi vole da ističu svoju veličinu. Ali uvijek je dobro da razumijemo da nismo najbolji. Ja ću vam dati primjer. Moj san je da postanem pisac, a kada sam bio mlađi, tvrdio sam da ne volim čitati knjige, jer sam mislio da su sve te priče besmislene i da mi se ne sviđa način na koji drugi pisci pišu. Tako sam lagao sam sebe i sam sebe uvjeravao u tu laž. Realnost je da sam vjerovao da pišem najbolje i da imam talenta da postanem najveći – i dalje u to vjerujem, ali na mnogo skromniji način. Da bih mogao da se razvijam, moram učiti od najboljih. Prestao sam da posmatram sebe kao nekoga ko može doprinijeti svijetu književnosti i počeo sam posmatrati svoju pravu formu: kao na šegrta, koji uči na svoju ruku kroz samoobrazovanje.

Dakle, prestanite sa izgovorima izađite, učite i promijenite svijet.

Za Akos.ba prveo Jasmin Mujakić