Pet najčešćih zabluda o roditeljstvu

Mit:  Djeca moraju neprestano izgledati sretna, inače nešto nije uredu

Ako  djeca nisu sretna i razdragana većinu vremena ili u određenim situacijama, roditelji počinju da brinu.  Ipak, normalno je i zdravo da i djeca, kao i odrasli, doživljavaju i ugodne i neugodne emocije, te različite oblike raspoloženja. Svako od nas rođen je sa širokim spektrom emocionalnih doživljaja, ali neki ljudi imaju više negativnih emocija od drugih.

Podučavajte djecu vještinama rješavanja problema i pomozite im da se nose sa različitim emocionalnim stanjima. Ne pokušavajte ih zaštititi od svake neželjene situacije – ionako to nećete moći raditi čitav život, zar ne? Radije ih podučite kako da pomognu sami sebi, i razviju pozitivan način razmišljanja.

(Napomena: Kontinuirano neraspoloženje i nedostatak volje za svakodnevne aktivnosti može biti znak stvarnog problema, kao što je depresija. Neka djeca sa depresivnim simptomima često plaču, te imaju manjak energije za rad i učenje, kao i narušen san. Drugi su razdražljivi i agresivni. Ipak, osnova je da su ova stanja konstantna i da traju već duži vremenski period.)

Mit: Roditelji djeci ne bi trebali govoriti NE

Ovo je najnoviji trend. Razlog? Prijašnje su generacije odrastale u previše strogom i rigidnom roditeljskom režimu. Vremena su bila drugačija, kao i vjerovanja o tome kakav odnos je potrebno graditi sa djecom. Većina te djece, kao odrasli, su izvještavali da su bili previše kritizirani.

Danas, nastojeći da stvari urade „bolje“, roditelji su otišli u drugu krajnost  – većina vjeruje da je reći „ne“ djeci pregrubo , te da škodi njihovom psihološkom razvoju.

Ipak, jasno postavljene granice u ponašanju i pravila koja vladaju unutar porodice, djecu uče brojnim vještinama i pomažu im u razvijanju osjećaja sigurnosti. Nema ništa loše u tome da kažete ne djetetu onda kada je to potrebno, s tim da izbjegavate agresivan i grub način ophođenja. Kontekst je mnogo važniji nego sama riječ.

Naravno, djeca će na razne načine, manipulativno i uporno pokušati doći do željenog cilja, ali vaš je zadatak da pri svojim odlukama budete dosljedni  – i nikada ne zaboravite da ste vi odgajatelj, a oni djeca koja tek uče.

Mit: Dobro roditeljstvo znači dobru strategiju odgoja

Primamljivo je misliti o roditeljstvu kao o nizu specifičnih strategija koje jednostavno treba naučiti i primijeniti,ali to nije tako. Umjesto neke specifične strategije, važniji su sami roditelji, njihova osobnost, rad na sebi, način kako razmišljaju, osjećaju i komuniciraju sa svijetom oko sebe.

Samopouzdani roditelji će, veoma vjerovatno, odgojiti samopouzdanu djecu. Roditelji koji grade zdrave veze, odgojit će dijete sa zdravim vezema u budućnosti. Roditelji koji vjeruju da trud, neminovno, prije ili kasnije dovodi do pozitivnih rezultata, odgajaju djecu koja su otporna i imaju mnogo vjere u sebe.

S druge strane, roditelji i odgajatelji uvijek u strahu od lošeg ishoda, podstaknut će u svojoj djeci rast anksioznosti, brige i sumnje u vlastite sposobnosti. Ovakav doživljaj sebe spriječit će ih da se upuste u bilo kakve veće izazove, zbog straha od neuspijeha.

Porodični terapeuti i dječiji psiholozi roditeljima najčešće savjetuju da, oslanjajući se na vlastite osobine ličnosti, uvjerenja i dinamiku koja vlada unutar porodice zajedno izgrade niz pravila i odaberu metode vaspitanja i discipliniranja djece  koje njima najviše odgovaraju. Ne postoji univerzalni način koji odgovara svima i ne dozvolite da vas uvjere u to. Djeca se razlikuju, njihove osobine ličnosti, sklonosti, temperament – a  roditelji također.

Mit: Dobri roditelji potrebe svoje djece stavljaju na prvo mjesto

Došlo je vrijeme kada se sve više promovira tzv. child – obsessed način života. Pri tome se, prvenstveno, misli na roditelje čije je vrijeme, angažman  i interesovanje stopostotno okrenuto u smjeru vlastite djece i njihovih potreba. Ne kažemo da bi se dječije potrebe i želje trebale zanemarivati ili ignorisati. Naprotiv. Želimo istaći da nije nužno da, zbog roditeljske uloge koju imate, vremenom izblijede sve vaše ostale uloge i bivaju zamijenjene jednom jedinom – biti majka. Kažemo „majka“, jer su žene u 99% slučajeva one koje upadnu u ovu zamku.

U praksi se, skoro svakodnevno, surećemo sa roditeljima koji prolaze kroz velike poteškoće u odgoju djece. Ne znamo tačno kada i kako se u roditeljima nove generacije razvio snažan osjećaj krivnje i straha koji ih sputava kada god žele odlučnije reagirati i stati ukraj lošim obrascima ponašanja svoje djece, ili izgraditi kod njih nove, pozitivnije navike. Često nemaju hrabrosti za to, ili ne uspijevaju do kraja ostati dosljedni u onome što su započeli.

Ovakav način roditeljstva ima još jednu karakteristiku, a to je – ignorisanje vlastitih potreba. To je pogrešno. Dakle, briga o djeci  – da. Zanemarivanje vlastitih potreba, osjećanja i želja  – ne.

Mit: Vaš brak može čekati dok odgojite djecu

U  potpunoj predanosti djetetu/djeci, neki roditelji zanemaruju i vlastiti brak. Prve godine roditeljstva osobito utiču na udaljavanje partnera jedno od drugoga.  Ovaj problem neki parovi ne uspiju prevazići. Na kraju braka, jedina dimenzija koja im je zajednička je roditeljstvo, dok su međusobna bliskost, prijateljstvo i intimnost posve iščezli.

Mladi roditelji bi uvijek trebali imati na umu da je za zdrav i stabilan odgoj djece prije svega drugoga važno da su partneri bliski, i da njeguju čvrstu međusobno vezu. U biti, oni bi jedno drugome trebali biti najvažniji. Jer, ako bračna veza nije stabilna i sigurna, kako obezbijediti sigurne i adekvatne uvjete za odgoj djece, njihov rast i razvoj?

Odvojite neko vrijeme za sebe, bez djece, i uživajte u razgovoru, smijehu, šetnjama i bilo kakvim aktivnostima koje vas zabavljaju.

Naposlijetku, čini se da je za dobro roditeljstvo – i sretan život – važno ostati istovremeno  u vezi sa samim sobom, partnerom i svojom djecom.

Pripremila: Jasna Subašić, dip. psiholog – psihoterapeut

psihlolog.ba