Bitka za srca u vremenu smutnji
To srce je poput zemlje: ko ga zasadi rukom imana i zalije vodom ubjeđenja, iz njega niču lijepa djela i riječi
Živimo u vremenu u kojem se mnogo bavimo uljepšavanjem slika, popravljanjem vanjštine i uređivanjem svojih profila pred ljudima. Mnogi zaboravljaju da je Allah Uzvišeni prešao preko izgleda i tijela i pogled usmjerio direktno na ono što je skriveno u prsima.
Srce je mjesto Allahovog pogleda u najuzvišenijim trenucima: „na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.“
(Sura Eš-Šu‘ara, 88–89)
To srce je poput zemlje: ko ga zasadi rukom imana i zalije vodom ubjeđenja, iz njega niču lijepa djela i riječi. A ko ga zapusti ili zalije vodom grijeha, u njemu rastu trnje nemira i postaje gorivo Džehennema, koje prvo spaljuje onoga ko ga je posijao.
Muhammed, a.s., je rekao: „U tijelu ima jedan komad mesa; ako je on ispravan, ispravno je cijelo tijelo, a ako je pokvaren, pokvareno je cijelo tijelo. To je srce.“
(Buharija i Muslim)
Vrijeme fitni
Znajte, Allahovi robovi, da živimo u vremenu širenja smutnji. Fitna više ne kuca na vrata. Ona je u vašem džepu, na vašem ekranu i u svakom pritisku na dugme.
Razmislite o hadisu Huzejfa ibn el-Jeman:
Huzejfe b. Jeman, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Srca neprestano bivaju izlagana kušnjama (smutnjama ili fitnama) na način kao što je hasura ispletena, prut po prut. Na srcu koje ih upije (prihvati) pojavi se crna tačka, a na onom koje ih odbije pojavi se bijela tačka. Tako nastaju dvije vrste srca – bijelo, poput bijelog i glatkog kamena, kojem kušnje i smutnje ne mogu nauditi dok je nebesa i Zemlje, i drugo, pepeljasto-sivo, koje je poput izvrnutog vrča. Ono ne prihvata dobro, niti odbacuje zlo. Usvaja samo ono što mu njegova strast nalaže.” (Muslim)
Pogledajte ovu veličanstvenu sliku: danas se fitne nude kadar po kadar, objava po objava, baš kao niti hasure koje se pletu jedna za drugom. Srce koje ih prihvata i uživa u njima, na njega se utiskuje tama preko tame, sve dok mu se svjetlo potpuno ne ugasi.
Takvo srce postaje poput izvrnute čaše. U njemu se ne zadržava voda istine niti ostaje dobro. Postaje tamno i zamrljano poput prljave odjeće čija se bjelina pomiješala s gustim crnilom. Više ne razlikuje zabludu od upute, nego mu vlastita strast postaje mjerilo istine.
Zato, Allahov robe, čuvaj svoje srce! Ne otvaraj ga svakom vjetru i ne čini ga spužvom koja upija svaku sumnju! Neka bude čvrsto poput stijene o koju se razbijaju valovi smutnji!
Priča našeg vremena
Koliko je samo mladića čije je srce nekada bilo živo; koji je osjećao slast suze u zoru i smirenost u Allahovim kućama. Ali jednog dana potcijenio je „jedno praćenje“ sumnjive stranice na društvenim mrežama ili se prepustio znatiželji jednog zabranjenog klika, misleći da je dovoljno jak da se vrati.
Nije znao da jedan pogled može učiniti srcu ono što mač ne može.
Te slike nastavile su ulaziti u njegovu dušu, a njegovo srce je nastavilo piti te crne tačke kadar po kadar, sve dok mu namaz nije postao težak, a svjetlo bogobojaznosti se ugasilo u njegovim očima. Nakon slasti bliskosti s Allahom osjetio je gorčinu usamljenosti.
Srce koje je nekada bilo ogledalo Allahove veličine pretvorilo se u ruševinu zatrpanu slikama strasti, pa je počeo gledati grijeh kao „slobodu“, pokvarenost kao „napredak“, a neposlušnost kao „jednostavnost“.
Zato čuvajte svoja srca od ovih virusa koji razaraju vaše ubjeđenje i razbolijevaju vaše duše. Znajte da srce može izliječiti samo iskren povratak Allahu, Gospodaru veličine i plemenitosti.
Dova Poslanika, a.s.
Koliko se samo čovjek mijenja iz stanja u stanje, a Allah najbolje zna kakav će biti kraj! Zato je jedna od najčešćih dova Muhammed bila:
„O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri.“
(Tirmizi)
Naš najveći problem
Naš najveći problem danas jeste što je dunjaluk narastao u našim srcima do te mjere da je postao glavna briga. Neki ljudi više tuguju zbog propalog posla ili pokvarenog telefona nego zbog propuštenog sabah-namaza ili tvrdoće vlastitog srca.
A istina koju moramo duboko shvatiti jeste da je dunjaluk samo sredstvo, dok je Ahiret vječno prebivalište.„Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje..“
(Sura Ali ‘Imran, 185)
Moramo se čuvati „začepljenja imanskih arterija“. Srca mogu toliko otvrdnuti da postanu poput kamena, a tada su izložena Allahovoj prijetnji:
“Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!”
(Sura Ez-Zumer, 22)
Jednom je čovjek došao Hasan el-Basri žaleći se na tvrdoću svog srca. Hasan mu je rekao:
„Omekšaj tvrdoću svog srca zikrom.“
To je lijek koji zaista liječi. Kao što voda omekšava užareno željezo, tako i zikr topi planine tuge i tvrdoće iz grudi.
Posebno u sezonama dobra, kada se udaljiš od buke ljudi i ostaneš sam sa svojim Gospodarom, osjetiš blagost i suzu koju nikada nećeš pronaći pred ekranima.
„Doista, srca se smiruju uz spominjanje Allaha.“
(Sura Er-Ra‘d, 28)
I kaže Uzvišeni:
“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene”
(Sura El-Enfal, 2)
Prenosi se da je jedan pobožni čovjek našeg vremena upitan:
„Kako da sačuvam svoje srce u današnjem vremenu?“
Izvadio je telefon i rekao: „Kao što svaki dan puniš ovaj telefon da bi radio, tako puni svoje srce osamom s Allahom prije spavanja, zikrom koji ne napušta tvoj jezik i obračunom sa samim sobom prije nego budeš obračunavan.“
Allahu, ispuni naša srca bogobojaznošću i očisti ih, jer Ti si najbolji Onaj koji ih čisti. Allahu, učini naša srca zdravim, popravi nam i dunjaluk i Ahiret, oprosti nam, jer Ti si Onaj koji mnogo prašta i Milostivi.
Obrada: akos.ba
