Pazi se čovječe jer vrijeme ti ističe!

Važnost i vrijednost vremena

Kada čovjek spozna vrijednost nečega, on se tome i posveti, i žao mu je da mu se to izgubi ili da propadne – što je potpuno razumljivo i prihvatljivo – stoga jedan musliman, koji spozna vrijednost i bitnost vremena, postaje još više obazriviji u tom pogledu i nastoji ga pravilno iskorištavati u onome što će ga približiti Allahu, dželle šanuhu, što lijepo pojašnjava hafiz Ibn Kajjim, rahimehullah, riječima: “Vrijeme jednog čovjeka zapravo je njegov život, i vrijeme je materijal od kojeg je sazdan budući vječni život jednog čovjeka, ali je isto tako i protraćeno vrijeme ono od čega je izgrađena njegova bolna patnja – a prolazi brzo. Stoga, čije vrijeme bude posvećeno Allahu, dželle šanuhu, to je pravi život, sve suprotno ne može se ni nazvati životom… Ako čovjek svoje vrijeme provede u gafletu i nemaru, tumaranju i propalim lažnim nadama – spavanje i ljenčarenje jest ono najbolje u čemu je takva osoba provela svoje vrijeme, i smrt joj je bolja od takvoga života!”

Ibn Dževzi, rahimehullah, kaže: “Čovjek mora biti svjestan vrijednosti vremena i njegove cijene, toliko da ne potroši nijedan trenutak svog vremena osim u pokornosti i približavanju Allahu, dželle šanuhu, dajući prednost boljem nad dobrim, od riječi i djela – gdje će nijet za činjenje dobra biti uvijek na snazi, čak i onda kada tijelo ne bude u mogućnosti činiti ga!”

Kur’an i sunnet poklanjaju vidnu pažnju bitnosti vremena, tako da se u brojnim surama Allah, dželle šanuhu, kune vremenom ili nekim dijelovima vremena, poput noći, dana, fedžra – jutra, duha – perioda nakon izlaska sunca, asra –ikindije:

“Tako Mi noći kada tmine razastre!”,

“Tako mi dana kada svane!”,

“Tako mi jutra i deset noći!” itd.

U sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, također se ukazuje na bitnost vremena i kaže se da ćemo na Sudnjem danu biti pitani za svoje vrijeme, kako prenosi Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće se stope jednog čovjeka pomjeriti na Sudnjem danu sve dok ne bude pitan za četvero: za život, u šta ga je potrošio, za mladost, u šta ju je proveo, za imetak, kako ga je stekao i u šta ga je trošio, i za svoje znanje – da li je postupao po njemu!” (Tirmizi, hadis je hasen)

U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Vrijeme je jedna od Allahovih, dželle šanuhu, blagodati prema Njegovim stvorenjima, a čovjek mora biti zahvalan na ni’imetima – blagodatima, u suprotnom će mu biti oduzete i nestat će!” Zahvalnost na blagodati vremena iskazuje se trošenjem vremena u činjenju dobrih djela i u vječnim hajratima: “Dvije su blagodati prevarile mnoge ljude – zdravlje i slobodno vrijeme!” (Buhari)

S obzirom na to da je vrijeme na tako velikom stepenu bitnosti, te da vrijeme u pravom značenju predstavlja život, svaki musliman ima obaveze u pogledu vremena, koje mora ispuniti.

Nastojati maksimalno iskoristiti vrijeme

Ako je čovjek maksimalno obazriv u pogledu imetka i novca, zarađujući, čuvajući, štedeći itd., jer zna da pare dolaze i odlaze – onda obazrivost  u pogledu vremena i njegovog iskorištavanja u svemu što nam koristi u dinu i dunjaluku i u svemu što nam donosi hajr i sreću,treba da bude mnogo veća, posebno kada znamo da se ono što je prošlo više nikada ne može vratiti.

Selefi – prvi muslimani, bili su svjesni ove obaveze, pa su i najbolje čuvali svoje vrijeme, jer su ga najbolje bili i svjesni, tako da im nije prolazio dan ili dio dana a da u njemu nisu usvojili neko korisno znanje, ili učinili dobro djelo, borili se protiv svoga nefsa ili činili dobro drugima.

Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: “Susreo sam se s ljudima koji su bolje čuvali svoje vrijeme nego što vi čuvate svoje dirheme i dinare!”

Planiranje vremena

Jedna od obaveza muslimana u pogledu vremena jeste pravilno planiranje i ispunjavanje obavezama, kako vjerskim tako i dunjalučkim, na način da jedne nisu nauštrb drugima i da se ne predaje važnost manje važnom nad nečim važnijim u životu!

Jedan od iskrenih pobožnjaka rekao je: “Vrijeme jednog čovjeka sastoji se od četvero: ni’meta – blagodati, belijje – iskušenja, ta’ata – pokornosti i ma’asijeta – grijeha. U čemu god da se nađeš, Allah, dželle šanuhu, zna kako se ponašamo spram Njega u svemu tome, pa ko se nađe u ta’atu – pokornosti, bit će mu podarene Allahove blagodati i podrška, a ko se nađe u ni’metima – blagodatima, neka bude zahvalan na njima. Ko se nađe u ma’asijetu i grijehu, neka čini istigfar i neka se Allahu, dželle šanuhu, kaje iskrenom tevbom, a ko se nađe u belaju i iskušenju, neka bude u raziluku i saburu!”

Iskorištavaj slobodno vrijeme

Slobodno vrijeme je blagodat koju je većina ljudi protraćila, nezahvalno se postavila u tom pogledu, ne shvatajući njenu vrijednosti. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi su izgubili dvije Allahove blagodati:  zdravlje i slobodno vrijeme!” (Buhari)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti!“ (Hakim, hadis je sahih)

Šta nam može pomoći u čuvanju vremena

●  Obračun sa samim sobom najbolje nam može pomoći u očuvanju našega vremena i u njegovom trošenju u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, to je put naših dobrih prethodnika i put bogobojaznih. Svodi račun sam sa sobom i zapitaj se šta si od dobrih djela danas uradio!? U čemu si proveo današnje vrijeme i u što si potrošio današnje sate i minute!? Da li si uvećao svoja dobra djela ili si uvećao svoja loša djela!?

●  Visoke ambicije. Čovjek koji sebi postavi visoke ambicije i posveti se onome što je vrijedno, a kloni se onog niskog i bezvrijednog, na najbolji način iskorištava vrijeme i takvo ponašanje odličje je mu’mina!

●  Družiti se sa ljudima koji cijene svoje vrijeme i na njih se ugledati. To nam pomaže u ličnom iskorištavanju vremena. Na taj način bit ćemo spremniji da svoje vrijeme trošiti u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, a Allah se smilovao onome ko je rekao:

Kad se nađeš među nekim ljudima

Druži se sa najboljima od njih

A nemoj se družiti sa najgorim od njih

Kako ne bi sa litice visoke pao

O čovjeku ne pitaj već o njegovom drugu

Jer drug na druga liči!

●  Upoznavati se sa načinom na koji su selefi iskorištavali svoje vrijeme i čitati o tome kako su i u šta provodili svoje vrijeme, najbolje će nam pomoći u lijepom iskorištavanju vremena. Oni su najbolje spoznali vrijednost vremena i najljepši su primjer za to kako se svaka minuta života koristi za hajr i pokornost Allahu, dželle šanuhu.

●  Svestrano koristiti svoje vrijeme – jer je duša sama po sebi sklona dosadi i ljenčarenju, i bježi od nečega što se stalno ponavlja. Svestranost i raznovrsnost dobrih djela pomaže čovjeku u boljem iskorištavanju svoga vremena.

●  Spoznaja toga da se prošlo i izgubljeno vrijeme ne može vratiti niti nadoknaditi. Dani, sati i trenuci prolaze, i nemoguće ih je vratiti ili nečim nadoknaditi. O ovome je govorio Hasan el-Basri, rahimehullah: “Nema dana koji Ademovom sinu prođe a da ne kaže: ‘O sine Ademov, ja sam tvoj novi dan i svjedok sam tvom djelu. Kad odem od tebe, neću ti se više nikad vratiti. Radi šta hoćeš – naći ćeš ti pred sobom, i odgađaj šta hoćeš – neće ti se vratiti!”

●  Prisjećanje na smrt i trenutke umiranja. Čovjek će napustiti dunjaluk i zaputiti se ka ahiretu, kada će željeti da mu se dadne još malo vremena – kako bi popravio ono što je kvario, i nadoknadio ono što je propustio, ali o tome pomena neće biti! Vrijeme za rad i činjenje dobrih djela bespovratno je prošlo i nastupa period obračuna i svođenja računa. Kada čovjek ovo bude imao na umu, bolje će iskorištavati svoje vrijeme u onome čime je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan.

●  Udaljiti se od ljudi poznatih po traćenju vremena, jer ljenčuge i besposličari uništavaju energiju i vrijeme čovjeku. Čovjek se cijeni i vrednuje po onima s kojima se druži, pa zbog toga Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Čovjeka cijenite po onome s kim se druži – jer se čovjek obično druži sa sličnim sebi!”

●  Imati na umu to da ćemo na Sudnjem danu odgovarati za svoje vrijeme. Na Sudnjem danu čovjek će stajati pred svojim Gospodarom, koji će ga pitati o vremenu i životu, u šta ih je i kako proveo? Gdje ih je i u šta potrošio? Čime ih je ispunio? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Neće se stope jednog čovjeka pomjeriti sve dok ne bude pitan za pet stvari: za život – u šta ga je potrošio, o mladosti – u šta ju je proveo…” (Tirmizi, hadis je hasen) Prisjećanje na to pomaže muslimanu u čuvanju svoga vremena i podstiče ga da  vrijeme provodi u onome čime je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan.

Kako su selefi cijenili vrijeme

●  Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: “O sine Ademov, doista si ti samo jedan zbir dana, pa kada ode jedan dan, otišao je i jedan dio tebe!”; “O sine Ademov, novo je jutro tvoj gost – lijepo se s gostom ophodi! Ako lijepo s njime postupiš, otići će od tebe hvaleći te, a ako se ružno prema njemu poneseš, otići će od tebe kudeći te; isti je slučaj i sa noću!”; “Dunjaluk je sastavljen od tri dana:  od juče koje je prošlo sa svim onim što se u njemu činilo,  od sutra koje možda nećeš dočekati i od danas koje je tvoje pa potrudi se u njemu!”

●  Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Ne kajem se ni za šta onako kako se kajem za dan u kojem je sunce zašlo – život mi je okraćao, a djela mi se nisu povećala!”

●  Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Gubljenje vremena teže je od smrti! Gubljenje vremena udaljava te od Allaha, dželle šanuhu, i ahireta, dok te smrt samo udaljava od dunjaluka i dunjalučara!”

Sirri b. Muglis, rahimehullah, kaže: “Ako brineš o nedostatku novca, onda slobodno plači za životom koji ti je prošao!”

Čime ispuniti svoje vrijeme?

Razni su načini na koje možemo ispuniti svoje vrijeme, a na muslimanu je da izabere ono što mu je najpotrebnije i najbolje i najobaveznije, poput:

●  Učenja i proučavanja Allahove Knjige – i to je najbolje u šta se može trošiti vrijeme. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio nam je proučavanje Allahove Knjige i Riječi, rekavši: “Najbolji od vas jesu oni koji se poduče Kur’anu, a zatim druge njemu podučavaju!” (Buhari)

●  Studiranje i stjecanje znanja. Selefi i prve generacije muslimana najviše su vremena trošili u učenju i stjecanju znanja, jer su bili svjesni toga da je potreba za znanjem veća od potrebe za jelom i pićem. Više je načina i oblika studiranja i stjecanja znanja, direktno slušanjem ili indirektno učenjem i čitanjem, a najbolje je kada su aktivni i srce i oko i uho!

●  Zikrullah. Nepostoji ništa što je u svakom momentu potrebno i aktuelno kao što je to zikr. To je djelo koje je lagano i ne zahtijeva nikakvu muku, teret ili napor. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nastoj da ti je jezik uvijek vlažan od zikrullaha – spominjanja Allaha, dželle šanuhu.” (Ahmed, hadis je sahih) Ne postoji ništa ljepše od srca ispunjeno spominjanjem Allaha, dželle šanuhu, svoga Gospodara – ako prozbori, zikrullahom prozbori, i ako se gdje pokrene, emrom Božijim se pokrene!

●  Činjenje nafila – dobrovoljnih djela. To je posebno veliki spektar dobrih djela kojima se može ispuniti vrijeme u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, i dobar je način putem kojeg možemo odgajati sebe i svoju dušu, i to je prilika da dobrovoljnim djelima nadomjestimo krnjavosti i nedostatke u farzovima –obaveznim djelima. A veće od svega jeste to što nafile i dobrovoljna djela izazivaju Allahovu, dželle  šanuhu, ljubav prema Svome robu. U kudsi-hadisu kaže se: “Rob će Mi se stalno približavati nafilama – dobrovoljnim djelima, sve dok ga ne zavolim!” (Buharija)

●  Da’va i pozivanje ljudi u islam, uz preporučivanje dobra i odvraćanje od zla, i davanje nasihata i savjeta onima kojima su potrebni! Da’va je poziv i zadaća svih Božijih poslanika. Alah, dželle šanuhu, kaže: “Reci: ‘Ovo je put moj, Allahu pozivam, na osnovu znanja, ja i oni koji me slijede!’” (Jusuf, 108) Nastoj da ti vrijeme prolazi u pozivanju Allahu, dželle šanuhu, ili putem održavanja predavanja, ili dijeljenjem printanog i snimanog materijala, ili razgovorom sa svojim bližnjim.

●  Posjećivanje bližnjih i održavanje rodbinskih veza. To je jedan od sebeba i razloga ulaska u Džennet, stjecanja Allahovog rahmeta i milosti i povećanja rizka i opskrbe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko želi da mu se poveća nafaka, i da mu je životni trag ljepši (jači, duži), neka održava rodbinske veze!” (Buhari)

●  Iskorištavati dragocjene trenutke dana i noći, poput vremena nakon klanjanog namaza, između ezana i ikameta, zadnje trećine noći, prilikom učenja ezana, nakon sabah-namaza sve do izlaska sunca – sve su to dragocjeni periodi koje treba ispuniti raznim ibadetima i dobrim djelima.

●  Stjecati korisno znanje, poput znanja iz oblasti informatike, stranih jezika, elektrike, stolarstva itd., s ciljem pomaganje sebe i svoje braće.

Sve što smo naveli, bili su samo primjeri, nikako ograničavanje, jer je oblast dobrih djela velika i široka toliko da joj nema kraja. Naša je obaveza ispunjavati svoje vrijeme obaveznim dobrim djelima, a nakon toga i nafilama i dobrovoljnim djelima.

Nemar i odgađanje dovode do neiskorištavanja blagodati vremena

Razni su načini na koje čovjek uništava svoje slobodno vrijeme, a ponekad i cijeli život, ako na vrijeme ne primijeti te devijacije:

●  Gaflet – nemar, što je bolest kojom su muslimani današnjice posebno iskušani toliko da su izgubili osjećaj u pogledu vremena. Kur’an nas upozorava na opasnost gafleta i nemara toliko da se kaže da su gafili – nemarni džehennemsko gorivo: “Za Džehennem smo pripremili brojne ljude i džine – imaju srca, a ništa ne razumijevaju s njima, imaju oči, ali ništa ne vide, imaju uši, ali ništa ne čuju; poput stoke su čak i gori! To su pravi gafili – nemarni ljudi!” (El-A’raf, 179)

●  Tesvif – odgađanje, koje uništava vrijeme, a time i život. Riječi “ima se kad, ima vremena” postale su simbol i oličenje muslimana današnjice. Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: “Strogo se čuvaj tesvifa – odgađanja, jer ti dužiš današnji dan, a ne sutrašnji!” Dakle, ne odgađaj tevbu i dobra djela, jer nemaš garanciju da ćeš dočekati sutrašnji dan, a i ako si siguran u to, nisi siguran od bolesti, zauzetosti ili nekog drugog problema. Svaki dan i vrijeme nosi sa sobom svoje obaveze, tako da pravi musliman nikada nema “slobodnog” vremena. Odgađanje vodi ka tome da se čovjek navikne na nečinjenje dobrih djela!

Opskrbi se bogobojaznošću jer ti doista ne znaš

Kada noć padne, hoćeš li jutra dočekati

Koliko je zdravih umrlo bez ikakva razloga

I koliko je bolesnih dugo vremena živjelo

Koliko je mladih omrklo i osvanulo sigurnim

A ćefini ga čekaju – njega potpuno nemarna!

Iskoristite, vjernici i vjernice, svoje vrijeme i svoju snagu i svoj život u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, i dobrim djelima. Odgađanje je sablja koja razdvaja naše uzdahe od pokornosti Allahu, dželle šanuhu, pa se pazi od toga da ne budeš njegova žrtva. Sallallahu ala Muhammed ve ala alihi ve sahbihi ve sellem!

Hatib: Sead ef. Jasavić

akos.ba