Ovako se ponaša toksična majka: Uništavanje psihe sopstvenog djeteta

Moćna veza “majka-kćerka”

Sve dok vjerujemo u univerzalnu majčinsku ljubav – mit koji naša kultura aktivno podržava – ne možemo da vidimo istinsku moć koju roditelji imaju nad nama, čak i moć prikrivenog nasilja.

Volimo da o majkama mislimo kao o ženama koje čuvaju ovaj svijet od nestanka, divnim i požrtvovanim ženama, ali da li je to baš uvijek slučaj?

Roditelj ne samo da kreira svijet oko svog djeteta, već i diktira kako će djete posmatrati taj svijet. Kao djeca, mi “razumijemo” šta se u našoj porodici dešava, šta je rečeno i zbog čega, ali ne uvijek jer je to tako, već zato što su nam majke servirale objašnjenje koje smatraju da je za nas odgovarajuće.

Zato nije ni čudo što mnoga djeca odrastu vjerujući da je svako ponašanje i odnos koji vidimo u porodici, čak i toksičan, destruktivan ili nasilan – normalan. Kao djeca vjerujemo da su sve porodice kao naša, a shvatanje da se druge porodice zapravo veoma razlikuju dolazi mnogo, mnogo kasnije.

Sami opravdavamo majke što su vikale, tukle nas – nismo bili dobri, nismo ih slušali. Vjerujemo da su naša braća i sestre drugačije tretirani jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, a mi nismo. “Mi smo teški, lijeni, nestašni, glupi” – kako nas je majka nazvala. I sa tim uvjerenjem odrastamo.

Odrastanje i glavni problem

Većina ženske dece koja se ne osjećaju voljeno misle da će im odrastanje donijeti slobodu i da će se konačno izbaviti od negativnih kritika. Ali, u odrastanju ih čeka neprijatno iznenađenje – izlazak iz dječje sobe neće vas zaštititi od bola i potrebe za majčinom ljubavlju i podrškom.

To je glavni problem – centralni konflikt između kćerkine svijesti kakve rane joj je majka napravila i glađu za njenim odobravanjem i ljubavlju. Taj konflikt živi u djevojci i ona konstantno pronalazi objašnjenja i opravdanja za toksično ponašanje svoje majke; čini sve kako bi zapravo zatvorila oči pred istinom.

8 tipičnih obrazaca ponašanje toksične majke:

1. Nabijanje osjećaja krivice i stida

Ovo ponašanje počinje rečima “Ti uvek…” ili “Ti nikada…” i snažno se urezuju u svijest djeteta. U dječjoj glavi to postaje i lična kritika, glas koji stalno ponavlja, krivi i ističe greške, a pohvale izbjegava.

2. Uloga žrtve

Mnoge majke zapravo igraju ulogu žrtve, a djeca toga nisu ni svjesna. Toksična majka stalno podsjeća djete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava sa: “Posle svega što sam uradila za tebe”.

Ovakvo ponašanje živi u djetetu i kada odraste, a majka nastavlja svoju toksičnu ulogu, pogotovo ako je dijete shvatilo o čemu se zapravo radi i pokušava da ograniči viđanje i kontakt sa majkom.

3. Igra simpatije

Favorizovanje jednog djeteta u porodici dešava se u mnogim porodicama. Ali, kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksična – ponižava ga, stalno upoređuje s “dobrim” djetetom ističući koliko je ono loše – psihološki problemi su gotovo zagarantovani.

Psiholozi kažu da se toksične majke ovako ponašaju kako bi kontrolisale djecu, da bi formirale odnos između braće i sestara kakav ona želi da on bude i manipuliše da bi djeca stalno imala potrebu za njenom podrškom i pohvalom.

Ako je u pitanju jedinac, ni to dijete nije “spašeno” – biće stalno upoređivano sa kćerkom komšinice, rođakom, tetičnom itd.

4. Pasivna agresija

Majka može da izrazi pasivnu agresiju prema djetetu indirektno, na primjer, kroz ružne komentare o ocu kada je dijete prisutno. Razvoj djeteta direktno je povezan sa načinom kako se roditelji ponašaju jedno prema drugom i prema drugim članovima uže ili šire porodice i baš zato roditelji imaju ogromnu ulogu u tome kakvi ćemo ljudi postati kada odrastemo.

Ako dijete svedoči okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju tišinom, psihičkom maltretiranju, velike su šanse da će dijete razviti slične poremećaje ponašanja u prosjeku već od 8. do 10. godine.

Kako odrastaju, većina dijece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno agresivno… Na njega se prenosi sve ono čemu je prisustvovalo i što je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. Eto objašnjenja zbog čega sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, djeca alkoholičara u alkoholičare…

5. Psihološka manipulacija

Ovaj termin obično se vezuje za odrasla, ali nažalost, ovakve sklonosti većini djece zapravo usađuju roditelji. Manipulisati djetetom je neverovatno jednostavno, jer su roditelji neosporni autoritet i prilika na koju se djeca ugledaju i vjeruju im u sve što kažu.

Ono čega su i ti roditelji nesvjesni jeste koliko je manipulacija traumatična za djecu, jer je djetinjstvo period kada je važno da naučimo da vjerujemo sopstvenim mislima i osjećanjima i izgradimo sposobnost razumijevanja drugih ljudi.

6. Ponižavanje i ismijavanje

Majke sa izraženom potrebom za kontrolom ili osobinama narcisa često su sklone ismijavanju osjećanja ili razmišljanja djeteta. Ismijavaju i ponižavaju djecu i riječima, gestikulacijom i imitiranjem, i tako još u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.

7. “Žrtveni jarac”

Kod toksičnih majki obično je jedno djete (ili samo dijete) za sve krivo i za sve kažnjeno, bilo da je zaista krivo ili ne. Takva djeca u detinjstvu počnu da vjeruju da su suvišni gdje god da se pojave, zbog čega se u periodu adolescencije lakše okreću psihoaktivnim supstancama, alkoholu i drugom destruktivnom ponašanju.

8. Tišina kao najgora kazna

Kada osoba ne razgovara sa vama i ne odgovara na vaša pitanja, to je izraz maksimalnog prezira. Čak i odrasli to doživljavaju veoma bolno i ponižavajuće, a kada je riječ o djeci, ovakvo ponašanje ih potpuno uništava, naročito ako dolazi od roditelja, piše kurir.rs.

Akos.ba