Otac petogodišnje Emire ubijene u Trnopolju: Uvijek ćemo se nadati da je ona tu negdje

Emir Mulalić, Emirin otac, ispričao je da je ovo za njega i njegovu porodicu izuzetno težak trenutak.

 U Kamičanima kod Kozarca danas je održana klanjana dženaza za osam žrtava, civila bošnjačke nacionalnosti koji su ubijeni tokom 1992. godine na području Prijedora. Najmlađa od njih je Emira Mulalić, koja je imala samo pet godina, javlja Anadolu Agency (AA).

“U Trnopolju smo bili, u logoru. Stajala je, igrala se između nas ovako… Stala je meni uz nogu i samo pade dijete. Odmah sam rekao snajper. Pogledao sam sa 200-300 metara u zraku spušta se roletna, prozor, povikao sam snajper ona je pala odmah je krenula krv iz ušiju. Kako je pala na asfalt na sve strane je liptala krv. Bila je tu prva pomoć, preporučili su mi da ne idem za Banjaluku spasiti dijete pošto ima punktova, ne garantuju mi da ću proći. Ona je podlegla ženi mi u krilu pred bolnicom u Banjaluci”, kaže Mulalić.

Pet dana kasnije porodica nije uspjela preuzeti njeno tijelo iz bolnice, pa je Emir Mulalić molio srpske vlasti da mu dozvole da odu po tijelo. Dobio je dozvolu i sa još dvije osobe je otišao u Banjaluku.

“Ukopali smo je kraj džamije u Trnopolju. Poslije par godina pošalje me žena iz Amerike da nišan stavim djetetu. Dođem, nema djeteta, iskopano, ne znam šta je, ali se gubi svaki trag kostima”, rekao je Mulalić.

Članovi porodice su kasnije dali krv na analizu u Šejkovači i ove godine su im javili da su pronađene kosti u susjednom selu.

Porodica Mulalić ne očekuje mir ni nakon današnje dženaze.

“Uvijek ćemo se nadati da je ona tu negdje. Mi se uvijek nadamo i živjećemo u tom ubjeđenju da je ona tu negdje”, kroz suze govori otac Emire Mulalić.

U Prijedoru su danas ukopani Emira (Emir) Mulalić rođena 1987. godine, Nihad (Eniz) Sušić, rođen 1971., Nedim (Sakib) Omanović, rođen 1966., Miralem (Rasim) Kardumović, rođen 1964., Senadin (Sejdo) Šara, rođen 1962., Velid (Muhamed) Bešić, rođen 1948., Derviš (Salih) Karagić, rođen 1931. i Hamo (Ragib) Hodžić, rođen 1930. godine.

Posmrtni ostaci žrtava koje su danas ukopane ekshumirane su u ranijem periodu iz masovne grobnice jama Lisac, masovnih grobnica Jakarina kosa i Korićanske stijene, te na lokalitetima Čarakovo, Kozarac, Kozaruša, Sušići i Hambarine.

Žrtve Prijedora pronađene su na 450 različitih lokaliteta i u 98 masovnih grobnica. U Centru za obdukciju i identifikaciju Šejkovača nalaze se posmrtni ostaci 334 žrtve.

U Prijedoru je 20. jula 1992. godine, prema podacima udruženja koja okupljaju preživjele žrtve i porodice žrtava, počinjen jedan od najvećih zločina u ratu u BiH od 1992. do 1995. godine, kad je u jednom danu ubijeno oko 1.600 civila, mahom bošnjačke nacionalnosti.

Prema podacima udruženja, tokom rata je na području Prijedora u akcijama samoproglašenih vlasti bosanskih Srba protiv nebošnjačkog stanovništva ubijeno ili nestalo više od 3.000 ljudi. Mnogi su zatvarani, mučeni i ubijani u logorima od kojih su najpoznatiji Omarska, Trnopolje i Keraterm. Haški tribunal i i sudovi u BiH osudili su 30 osoba na zatvorske kazne u ukupnom trajanju više od 230 godina.

Akos.ba