Osvrt na američki priručnik iz 1944. godine: Kako upropastiti organizaciju?

Proteklih dana na društvenim mrežama je kružio izvod iz jednog dokumenta u kome su navedene tehnike kako upropastiti sastanak ili neku organizaciju. Pokazalo se da je taj dokument autentičan i da ga je izdala Kancelarija za strateške servise (Office of Strategic Services – OSS), američka vojna obavještajna služba, 17. januara 1944. godine; da je njegov puni naziv Simple Sabotage Field Manual (Terenski priručnik za jednostavne sabotaže). Sa ovog dokumenta je skinuta oznaka tajnosti.

Priručnik ima 32 stranice i podijeljen je u 5 dijelova. Potpisao ga je tadašnji direktor OSS William J. Donovan. U ovom dokumentu se daju instrukcije kako da se izvedu sabotaže iza neprijateljskih linija – od oštećenja objekata i komunikacija do sabotiranja sastanaka. Kada se pogledaju upute o sabotiranju sastanaka, ne možemo a da ne prepoznamo takve načine ponašanja u našem okruženju danas, 80 godina nakon izdavanja ovog priručnika. Ne treba podvlačiti da ljudi našeg vremena nisu čitali ovaj priručnik, koji je bio tajna. Ipak se putem političke odnosno institucionalne kulture došlo do takvih oblika ponašanja da se njihovi efekti izjednačavaju sa sabotažom.

Šta kaže dokument? Na strani 28, tačka 11 daju se upute za miješanje u djelovanje organizacija i konferencija.

One glase:

“(1) Insistiraj da se sve radi kroz `kanale’. Nikada ne dozvoli kratice koje bi mogle da ubrzaju donošenje odluka.

(2) Drži `govore’. Javljaj se za riječ koliko je moguće više i govori dugo. Ilustruj svoje `poente’ dugim anegdotama i iznošenjem ličnog iskustva. Ne usteži se da daš nekoliko `patriotskih’ komentara.

(3) Kad god je moguće proslijedi stvari odborima za `dalje proučvanje i razmatranje’. Nastoj da odbori budu što je moguće brojniji – nikada manje od pet članova.

(4) Iznosi nebitne slučajeve što je moguće češće.

(5) Nateži se oko preciznih formulacija saopštenja, zapisnika i rezolucija.

(6) Vraćaj se na stvari koje su odlučene na prošlom sastanku i nastoj da ponovo otvoriš pitanja ispravnosti takve odluke.

(7) Zalaži se za `oprez’. Budi `razuman’ i traži od ostalih učesnika sastanaka da budu `razumni’ i izbjegnu brzinu koja može imati za posljedicu sramotu ili poteškoće.

(8) Brini se oko statusa svake odluke – postavi pitanje da li je ta odluka unutar nadležnosti grupe ili da li je možda suprotna politici nekog višeg nivoa rukovođenja.”

Ko se od nas nije našao u situaciji da bude na sastanku gdje se pojedini članovi javljaju vrlo često, drže duge govore, iznose nebitne informacije, nadugo i naširoko pričaju događaje iz svog života, ispravljaju zapisnike, cjepidlače oko formulacija, traže formiranje posebnih odbora, otvaraju već riješena pitanja i slično? Ima pojedinaca koji jednostavno ne mogu da žive bez foruma, diskusija, polemika i koje čak ni pandemija Covida-19 ne može u tome omesti.

Bez obzira na njihove motive, takvo ponašanje, prema priručniku OSS iz vremena Drugog svjetskog rata, je sabotaža. Takva kvalifikacija jeste teška ali su, takođe, teške i posljedice koje spomenuta ponašanja imaju za kolektivno odlučivanje i efikasno djelovanje institucija.

Piše: dr. Fikret Karčić