Olakšavajte a ne otežavajte, razveseljujte a ne rastužujte

“Olakšavajte a ne otežavajte, razveseljujte a ne rastužujte.”

Porijeklo hadisa

Bilježe ga Buharija i Muslim (Šejhan), Ahmed b. Hanbel i Nesai od Enesa, radijallahu anhu.

Povod nastanka

Kada je Poslanik poslao svoje izaslanike u Jemen, dao im je savjete i instrukcije kako da se ponašaju. Bili su to Ebu Musa i Muaz h. Džebel. Svakog od njin uputio je u jednu od jemenskih pokrajina. Obratio se Muazu riječima: “kako ćeš postupiti prema tamošnjem narodu kada te budu nešto pitali?” On je rekao: “Odgovorit ću na osnovu Kur’ana.”

“A šta ako ne bude u Kur’anu odgovor” ponovo je pitao Poslanik. “Onda na osnovu tvoga sunneta.”

“A šta ako ne bude ni u mome sunnetu,” ponovo je pitao. “Onda na osnovu svoga mišljenja,a gledat ću da se ne kosi s Kur’anom i sunnetom,” rekao je Muaz. Poslanik je pohvalio njegovo razmišljanje i uvjerio se da je pravi izbor za misionara.Tom prilikom im je Allahov Poslanik saopštio gore citirani hadis.

Komentar

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je slao svoje izaslanike na sve strane svijeta da pozivaju ljude u Islam. To je činio i dok je bio u Mekki, a posebno u medinskom periodu, jer su potrebe bile veće s obzirom na veći teritorjalni prostor. Ebu Musa je poslan u Jemen, a to je moglo biti tek devete godine po Hidžri, nakon Pohoda na Tebuk, jer je Ebu Musa učestvovao u tom pohodu. Kada je Ebu Musa otišao u Jemen za njim je Poslanik poslao i Muaza Džebela. Obojici je dao u zaduženje po jednu pokrajinu. Prije polaska Poslanik im je uputio savjete kako da rade i kako da pozivaju ljude u vjeru. Tom prilikom je kazao i prednji hadis.

On je, inače, uvijek isticao lijepe strane života i preporucivao olakšavanje a ne otežavanje ljudima. Jedan od razloga što je Poslanik odabrao Ebu Musaa jeste događaj sa dvojicom Eš’arija koji su s njim došli Poslaniku. Oni su tražili od Ebu Musaa da ih sastavi s Poslanikom, jer su rekli da će ga nešto pitati. Oni nisu rekli šta će pitati Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Kada su došli pitali su za namjesništvo u nekim pokrajinama. Ebu Musa kaže da je Poslanik tada čistio zube misvakom, pa kada su zatražili da ih imenuje negdje za namjesnike, Ebu Musa kaže, nestalo je misvaka iz njegove ruke, kao da ga je progutao. Tada je rekao: “Mi ovu stvar ne dajemo onima koji to sami traže za sebe.” A onda je pogledao svoga druga i rekao mu: “A ti idi u Jemen.” Ebu Musau je bilo krivo što je došao s ovom dvojicom, jer su oni praktično njega iznevjerili, iskoristili da bi tražili nešto za sebe, pa je rekao Poslaniku: “Allahov Poslaniče! Boga mi, oni mi nisu rekli šta će tebi kazati! Buharija ne navodi imena ove dvojice, ali Taberani każe u svome djelu El-Evsat da je jedan od njih bio Ebu Musaov amidžić.

Allah, dželle šanuhu, je rekao: Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate, i kada ljudima sudite da pravedni budete. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve čuje i vidi. (En-Nisa’, 58) Zahvaljujući Ebu Musau i Muazu Islam se brzo proširio u Jemenu i to su bili najodaniji sljedbenici vjere Islama. Bili su pouzdani, povjerljivi i dobri radnici.

Izvor: Povodi nastanka vjerovjesnikovih hadisa

Autor: Mirsad Mahmutović

Za Akos.ba priredila: Elmedina R.