Okiti prosac mladu Bosnu
Otkriše jednu ljepoticu
Dar božanski u srcu zemlje Evrope
Nađoše u njoj maticu
I za mladu je zagledaše
Prosili je kraljevi, sultani, veziri
Svi joj najbolje nudiše
Ali niko ne vidi da je more panciri
Da joj ne daju da diše
Diviše se njenoj prirodnoj ljepoti
Kao da je Dženneta parče
Njene medrese, konaci ne liče palati
A svako njenu vedrinu srče
Blistava sirota prođe sve ratove
Otimaše se za nju, za njene ate
Niko joj ne ponudi poštene svate
Samo joj ostaviše prsa da se pate
Na krilima znanja i mudrosti
Dođe Mladić, za njom osijedio
Iz njega vri izvor hrabrosti
Sve je, nazovi udvarače, pobijedio
Pruži mladić krjeposti u bijelom
Ruke od umora nastalog Ubodom
I okiti mladu Bosnu svečanom slobodom
Piše: Fatima Gazić, studentica Arapskog jezika i književnosti na IPF Zenica
Akos.ba
