Odgoj djece u islamu: Ponašanje prilikom šale

Ima li boljeg i časnijeg čovjeka kada srca osvaja privlačnošću govora i duše svoje gali nježnim osjećanjima i plemenitim šalama!? A to je zato što Islam svojim uzvišenim načelima naređuje muslimanima da budu prisni, nasmijani, vedri i karakterni, plemenitih osobina, hvalevrijednih djela i druželjubivi. Tako kada se nađu u društvu sa drugima ili sa njima se sastaju, oni bivaju poželjni, privlačni i oko sebe druge okupljaju, što i jeste cilj kojemu teži Islam u odgajanju pojedinca, formiranju zajednica i upućivanja ljudi Pravim putem.

Međutim, da li se musliman može veseliti, zabavljati i šaliti koliko želi i kada on hoće, ili postoje norme i pravila i za ovaj vid ponašanja čovjeka?

Naravno da postoje i ona su slijedeća:

Ne često i ne pretjerano se šaliti

Česta šala, pretjerivanje u iskazivanju radosti i veselja odvraćaju muslimana od njegove osnovne zadaće radi koje je stvoren; klanjanja Allahu, uspostavljanja Allahova zakona na Zemlji i formiranja uzoritog društva. Drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji su odgajani u vjerovjesničkoj školi, šalili su se među sobom, međutim, kada je trebalo biti ozbiljan, oni su bili pravi ljudi. Buhari u svome djelu El-Edebu-l-mufred navodi: „Drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s., su se gađali lubenicama, ali su u stvarnome životu bili pravi muškarci.“

Učestalo šaljenje umrtvljuje srce, izaziva neprijateljstvo i ohrabruje mlađe protiv starijih. Omer, r.a., je rekao: „Ko se pretjerano smije ruši mu se dostojanstvo, a ko se šali biva omalovažavan.“

Drugoga šalom ne vrijeđati i ništa mu loše ne činiti

Šala je u porodici, među rodbinom, braćom i prijateljima preporučljiva ukoliko nikoga ne vrijeđa, omalovažava ili žalosti.

Sada ćemo navesti nekoliko primjera i uputa Allahova Poslanika, s.a.v.s., u kojima svojim drugovima zabranjuje šalu koja u sebi ima išta lošeg:

Ebu Davud i Tirmizi prenose od Abdullaha b. Sa’iba koji prenosi od svoga oca a on od njegova djeda, da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako veli: „Neka niko od vas ne uzima od svog brata nikakvu stvar ni u igri ni u zbilji. A ako uzme i štap neka mu to odmah vrati.“

Ebu Davud prenosi od Abdurrahmana b. Ebi Lejle koji kazuje: „Pričali su nam drugovi Muhammeda, s.a.v.s., da su putovali sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i jedan od njih je bio zaspao a nekoliko njih su ga užetom svezali pa se čovjek prepao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tada rekao: ‘Muslimanu nije dozvoljeno da prepada muslimana.’“

Na dan bitke na Hendeku Zejd b. Sabit, r.a., bijaše prenosio zemlju sa ostalim muslimanima i u tome je malo zakunjao pa mu se privukao ‘Amare b. Hazim i uzeo mu oružje da on ne bi osjetio. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je to zabranio.

A šta je sa onim ko se šaleći ruga, drugoga ogovara, mržnju izaziva, vjerske svetosti obeščašćuje? Takav je griješnik i haram čini, znao to ili ne znao.

Izbjegavanje klevete i laži

Mnogi koji predsjedavaju raznim sjednicama i zasjedanjima izvode šale pričajući izmišljene, smiješne i uzbudljive priče da bi izazvali smijeh kod prisutnih, oraspoložili ih i razveselili. Ove su izmišljene priče, bez ikakve sumnje, laž i kleveta, i Islam ih zabranjuje. Poslanik, s.a.v.s., prijeti onima koji to čine. Ebu Davud, Tirmizi, Nesa’i i Bejheki prenose od Buhza b. Hakima koji prenosi od svoga oca a ovaj od njegova djeda koji kazuje da je slušao Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako veli: „Teško onima koji priče izmišljaju da njima svijet nasmijavaju. Teško njima, teško njima.“

Među raširenim novotarijama u našoj zemlji je i veoma rasprostranjena i uobičajena novotarija, među narodom poznata kao aprilska ‘laž’. Ovo je odvratna, omražena i pokuđena novotarija, preuzeta sa Zapada i ne pripada našemu islamskom moralu, našoj uzoritoj tradiciji i bez sumnje je haram, očita kleveta i ružna šala.

S obzirom da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svemu bio uzor čestitosti, s toga ćemo navesti nekoliko primjera njegovih šala, da bismo znali kako se on šalio govoreći samo istinu.

Tirmizi prenosi od Enesa, r.a., da je jednom jedan čovjek iz pustinje po imenu Zahir donio Vjerovjesniku, s.a.v.s., poklon iz pustinje. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., je njega spremio (za puta) kada je želio da krene u pustinju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je tada rekao: „Zahir je naš nomad a mi njegovi građani.“ Zahir je bio omalehan čovjek i Vjerovjesnik ga bijaše volio. Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je jednom prilikom prišao dok je on prodavao svoju robu i zagrio ga iza leđa tako da ga Zahir nije vidio, pa je upitao: „Ko je? Pusti me.“ Kada se okrenuo i vidio da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije želio da odvaja svoja leđa od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., grudi. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je tada upitao: „Hoće li neko kupiti ovoga roba?“ On mu je na to odgovorio: „Allahov Poslaniče, ja sam ti bezvrijedan.“ Vjerovjesnik, s.a.v.s., je tada rekao: „Kod Allaha nisi bezvrijedan.“ – ili prema drugoj predaji – „Ti si kod Allaha skupocjen.“

Tirmizi i Ahmed prenose od Enesa, r.a., da je jednom neki čovjek došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., da traži od njega jahaću životinju. Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu reče: „Dat ću ti da jašeš mladunče deve.“ Čovjek mu tada reče: „Allahov Poslaniče, šta da radim sa mladunčetom deve?“ On mu na to odgovori: „Pa, da li deva rađa nešto drugo nego deve?“

Ibn Bekkar prenosi od Zejda b. Eslema da je žena koja se zvala Ummu Ejmen el-Habešijje jednom došla kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekla mu: „Moj te muž poziva.“ On je upitao: „Ko je on? Je li to onaj što ima bjelilo na očima?“ Ona ga upita: „Kakvo bjelilo na očima?“ On joj je odgovorio: „Da, da bjelilo na očima.“ Ona je tada rekla: „Ne, tako mi Allaha.“ On joj je tada rekao: „Svaki čovjek ima bjelilo na očima.“ Vjerovjesnik, s.a.v.s., je mislio na bjelilo oko rožnjače.

Odgajateljima, dakle, ne preostaje ništa drugo do da se drže upute Allahova Poslanika, s.a.v.s., u pogledu načina ponašanja kada je upitanju šala i da tome pouče svoju djecu, da bi se na to i ona navikla u svome društvenom životu i odnosima sa drugima oko sebe.

(Nastavit će se)

Izvor: Odgoj djece u islamu

Autor: Abdullah Nasih Ulvan

Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva