Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče

Ovaj hadis ukazuje da je sastavni dio ljepote čovjekovog islama da ostavi ono što ga se ne tiče, bilo da se radi o govoru ili o djelima. Kada čovjek primjeni ovo u svom životu onda to rezultira ostavljanjem svega onoga što ga se ne tiče, od svih vidova harama, sumnjivih i pokuđenih stvari, mekruha i činjenja stvari za kojima nema potrebe. Uistinu, kada čovjek ostavi sve ono što ga se ne tiče onda osjeća jedno posebno duševno zadovoljstvo, rasterećenje i vodi brigu samo o svojim obavezama.

Ovim hadisom Pejgamber, s.a.v.s., nas upućuje na način kako da upotpunimo svoju vjeru, da je učinimo lijepom i da nam djela bude dobra i iskrena, a to je da se prođemo i ostavimo sve ono što nam ne koristi ni na ovom ni na budućem svijetu. Pejgamber, s.a.v.s., upućuje svoj ummet da se bavi onim što je korisno i što će ih približiti njihovom Gospodaru. U drugim hadisu Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Teži onom što ti je korisno…” što znači da svoje vrijeme koristimo u ono od čega ćemo imati koristi na oba svijeta.

Duša čovjeka je takva, ako je ne zaokupiraš onim što je korisno, ona će se opustiti i zabaviti onim što joj šteti, kao što je ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i činjenje svega onoga što će rezultirati svađama, nesporazumima i razdorom među ljudima.

Allah, dž.š., je posebno pohvalio vjernike koji se klone bespotrebnog govora i onoga što ih se ne tiče: “i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju.” (sura El-Mu’minun, 3). Ko svoj jezik sačuva od pretjeranog govora, spasit će se padanja u gibet i ostale grijehe. Naša vjera nas uči da se čuvamo jezika, osim kada je u pitanju spominjanje Allaha, dž.š., podsticanje na dobro i odvraćanje od zla. Allah, dž.š., kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima.” (sura En-Nisa’, 114)

Jedan učenjak kaže: Ostaviti ono što ga se ne tiče, ustvari znači: ostaviti ono za čim čovjek nema potrebe u svojim dunjalučkim, niti ahiretskim poslovima, proći se onoga što mu ne koristi u sticanju zadovoljstva njegova Gospodara, i ostaviti ono bez čega mu je život ionako kompletan.

Citirani hadis se smatra od temeljnih hadisa u odgoju, što potvrđuje i naredna izreka. Imam Ebu Amr ibn Es-Salah prenosi od Ebu Muhammeda ibn Ebi Zejda, najpoznatijeg malikijskog učenjaka tog vremena da je rekao: Kompletan odgoj temelji se na ova četiri hadisa:

1. “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka priča samo dobro ili neka šuti.!” (muttefekun alejhi)

2. “Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče.” (hadis je hasen, Tirmizi, Ahmed i drugi)

3. Govor Poslanika, s.a.v.s., čovjeku kojeg je savjetovao: “Ne ljuti se!” (Buhari)

4. “Pravi vjernik voli svome bratu isto ono što želi samom sebi.” (muttefekun alejhi)

Ono što je najvažnije, a na što se odnosi ovaj hadis je čuvanje jezika od ogovaranja, ružna govora i tome slično, na što ukazuju slijedeći hadisi u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

“Od ljepote čovjekovog islama je da malo priča o onome što ga se ne tiče.” (Ahmed)

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Ljudi koji imaju najviše grijeha su oni koji najviše pričaju o onome što ih se ne tiče.”

Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: “Allahov Poslaniče, mene moj narod sluša, pa šta da im naredim da rade? Poslanik mu reče: – Reci im da šire selam i da što manje pričaju o onome što ih se ne tiče!“

Enes ibn Malik, r.a., kaže: Umro je neki ashab, r.a., pa je jedan čovjek rekao: “Raduj se Džennetu!” na što Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Ne znaš ti, možda je on pričao o onome što ga se nije ticalo ili je škrtario sa onim što mu nije moglo ništa umanjiti od njegovog imetka.” (Tirmizi)

 Hasan Basri je rekao: “Od znakova da je Allah, dž.š., ostavio nekog čovjeka i ponizio ga jeste da se taj čovjek bavi onim što ga se ne tiče.”

Omer ibn Abdul-Aziz je rekao: “Kada čovjek zna da je njegov govor od onih djela za koja će se polagati račun, onda će malo pričati o onome što ga se ne tiče.”

Mudri Lukman je upitan o tome čime je dostigao poseban stepen koji je uživao, pa je odgovorio: “To sam postigao istinitim govorom i ostavljanjem onoga što me se ne tiče.”

U jednoj predaji se fino kaže: „Blago onome ko se zabavi svojim mahanama, a zanemari tuđe…“ (Dejlemi – hasen)

Zejd ibn Eslem kaže: Ušli smo kod Ebu Dudžane, r.a., dok je bio u samrtnoj bolesti pa smo vidjeli da mu lice blista posebnim sjajem. Prisutni su ga upitali, šta mu je sa licem, a on im odgovori: „Od svih mojih dijela dva su mi najdraža: Nisam se petljao u ono što me se ne tiče i u mom srcu nema netrpeljivosti prema drugim ljudima jer o njima imam lijepo mišljenje.“ (Sijer e’alamin-nubela’ od Zehebija, 1/243)

Piše: dr. Fuad Sedić

preporod.com