O čemu je sve pisao Husein ef. Đozo

Pisati o islamskim velikanima 20. stoljeća, a ne spomenuti prof. Huseina ef. Đozu i ne osvrnuti se na njegov cjelokupni životni rad, bio bi neodgovoran i potpuno neshvatljiv čin.

Doprinos prof. Đoze razvoju islamske misli na području Balkana uistinu je velik i nemjerljiv.
Međutim, njegov doprinos nije bio samo puka riječ ili šturo navođene teoloških i pravnih propisa, već je imao i svoju praktičnu primjenu koja se itekako osjetila na terenu.

Husein ef. Đozo bio je čovjek iz naroda. Bio je ‘alim koji je znao sa kakvim se problemima susreću balkanski muslimani. Na osnovu te spoznaje usmjerio je cijeli svoj život tumačenju i pojašnjavanju islama, u potpunosti se stavivši Vrhovnom islamskom starješinstvu na raspolaganje, kao i svim muslimanima Balkana.

Svojim praktičnim angažmanom i zalaganjem potrudio se da i muslimani, poput ostalih stanovnika Balkana, imaju svoje informativne novine, te svoju visokoškolsku ustanovu. Nije se smirio dok taj cilj nije bio postignut. Uzvišeni Allah ga je počastio pa je još za svoga života vidio plodove svoga truda i zalaganja. Nakon otvaranja islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, te pokretanja islamskih informativnih novina ”Preporod”, prof. Đozo je i u jednom i u drugom projektu uzeo i svoje lično učešće.

Međutim, ono po čemu je posebno ostao poznat jeste njegovo pokretanje rubrike PITANJA I ODGOVORI u tadašnjem ”Glasniku”. Đozo je radio i na mnogim drugim projektima, poput tefsira Kur’ana i slično, ali je rubrika ”Pitanja i odgovori”, poznata kao ”Đozine fetve”, bila posebno važna, naročito za obične muslimane sa kojima je putem ovih fetvi prof. Đozo direktno komunicirao.

U narednim redovima napravićemo kraći osvrt na to o čemu je sve pisao Husein ef. Đozo u svojim fetvama, te koja su to bila najčešća pitanja čitalaca sa područja cijele ex Jugoslavije (period 1965-1979).

Osnivanje islamskog teološkog fakulteta

Husein ef. Đozo je, kao odličan poznavalac islamskog prava i osnovnih intencija fikha, smatrao da je muslimanima u tom vaktu uistinu bilo neophodno da imaju neku svoju visoko obrazovnu i naučnu instituciju, te je smatrao bitnim da se svi muslimani udruže kako bi putem svojih novčanih izdvajanja potpomogli izgradnju i otvaranje ovog fakulteta, te kako bi u životu održali Gazi Husrev-begovu medresu i ojačali njen rad.

Kroz institucije zekata i sadekatul-fitra došlo je i do ostvarenja zamišljenog. Otvoren je islamski teološki fakultet, a Gazijina medresa je neometano radila iznjedrivši mnoštvo vrijednih i učenih imama koji su naknadno, nakon završetka raznih fakulteta diljem svijeta, postali veliki učenjaci i ulema koji su se našoj Islamskoj zajednici, u punim kapacitetima stavljali na raspolaganje.

Prava žena

Kroz svoje fetve prof. Đozo je nastojao da alarmira muslimane da ne ometaju svoje majke, kćeri i sestre, u njihovom intelektualnom razvoju, te je naglašavao važnost i ulogu žene rekavši da je ona stub porodice. Potencirao je da se i ženama daju njihova prava koja im po učenju islama i pripadaju, pojasnivši da je pogrešno da se žena smatra manje vrijednom , te da joj se stalno, na uštrb vjere, oduzimaju njena prava. Naglasio je da žena nije izvor zla, nego da su počesto i muškarci ti koji nose breme odgovornosti za određene moralne devijacije u društvu.

Kamata

Po pitanju kamate, Husein ef. Đozo je vrlo oprezno prilazio ovom pitanju, često naglašavajući da stručnjaci iz te oblasti trebaju i moraju muslimanima dati adekvatne odgovore u vezi korespodencije muslimana sa današnjim bankama. Jasno je razdvajao kamatarenje pojedinaca s kojim se eksploatišu i ponižavaju drugi, od onog standardnog, neophodnog savremenog načina poslovanja u kojem nema eksploatacija i zloupotreba.

Vjerska zajednica i imami

Na temu ugleda Islamske zajednice, te što boljeg i stabilnijeg života naših imama, Husein ef. Đozo je odvojio nekoliko svojih fetvi u kojima je jasno potrcrtao važnost Islamske zajednice i moralnog i uzoritog ponašanja njenih uposlenika. Nekada bi, kada je to bilo potrebno, znao i kritizirati postupke određenih imama na terenu, ukoliko bi se oni kršili općepoznate odredbe islama i padali pod uticaj narodnih masa, ali bi javno i puna srca pohvalio veliki broj njih, kada bi vidio da naši imami na terenu rade ispravno i savjesno.

U više navrata je potcrtavao džematskim odborima da svojim imamima trebaju osigurati redovna i pristojna primanja, kako oni ne bi morali posezati za raznim zabranjenim bid’atima.

Odjevanje muslimana

U periodu nakon dolaska Austro-ugarske na naše prostore, te susretanja muslimana sa raznim tuđim običajima koji su im mnogi i počesto bili nametani, vodila se žučna rasprava među našom tadašnjom ulemom o tome kako se postaviti prema istima.

Te rasprave i nedoumice trajale se čak i do vremena Đozinog vakta, jer su i njemu, kako se vidi iz pomenutih fetvi, postavljana razna pitanja o nošenju šešira, klanjanju bez kape i slično.

Prof. Đozo je u svojim odgovorima bio potpuno jasan i decidan. Islam kao univerzalna vjera nije u svojoj osnovi propisao strogi način odjevanja niti je jednu kulturu uzdigao nad drugom. Pošto je u širenju islamskog da’veta učesvovalo više različitih kulturoloških skupina i naroda, suludo bi bilo reći da je fes bolji od turbana, ili pak da su određene vrste odjevnih predmeta sa istoka preče muslimanu da ih oblači od onih sa sjevera, ili recimo juga, nekada velike i prostrane islamske države.

Prof. Đozo je naglasio da se muslimani trebaju nositi onako kako je to i uobičajeno u njihovim sredinama, naravno vodeći računa o osnovnim uvjetima za odjevanje kao što su halal odjeća, te to da nije uska, prozirna i da nije provokativna.

Grupacije i sekte u islamu

I u vaktu Husein efendije bila su prisutna razna pitanja vezana za postojanje različitih pristupa islamskom da’vetu, te samom tumačenju propisa vjere. Prof. Đozo je bio prinuđen da piše o da’vetu Ibni ‘AbdulVehhaba, o raznim pozitivnim i negativnim utjecajima sufizma na muslimane, o šijskom akaidskom nauku, te o odmetnutoj sekti Ahmedija.

Govoreći o prvim začecima sufizma prof. Đozo kaže da su bili plemeniti i pozitivni, sve dok se nije sufizam rastočio u različite tarikate, čiji su šejhovi i muridi kasnije, posebno u periodu dekadence muslimana, otišli u pogrešnom pravcu i od živog islama napravili polumrtvi, mistificirani islam zatvoren u džamije, tekije i turbeta.

Što se tiče šijskog nauka prof. Đozo u jednoj od svojih fetvi smatra da su pod uticajem ortodoksne šiitske teze o dugoočekivanom Mehdiju, i muslimani ehlusunneta potpali nesvjesno pod taj uticaj, pa umjesto da šire islamski da’vet i bore se za svoja prava i utiču na razna dešavanja i tokove u svijetu, oni sjede po svojim ”svetištima” i čekaju svog Mehdiju.

Mehdi i ostali predznaci Smaka svijeta

Taj pasivan i čudnovatan odnos muslimana u svijetu prema svojim stvarnim životima i napretku svoje društvene zajednice, bio je uzrokom, čini se, da prof. Đozo, po uzoru na predvodnike škole El-Menar (Abduhu, Afgani i dr.), priče o Mehdiju, dolasku Isaa, a.s., te kazivanja o predznacima Smaka svijeta stavi u drugi plan, ne dajući im karakter obavezne teološke dogme u koju osobno treba vjerovati i o čemu treba posebno pričati.

Na jedan vrlo mudar i zanimljiv način prof. Đozo je prišao ovim temama koje govore o predznacima Smaka svijeta. U odgovorima čitaocima najprije je podrobno navodio sve ono što se spominje u našoj literaturi o ovim najavljenim događajima, a onda bi na samom kraju iskazao svoje mišljenje ili počesto mišljenje šejha Abduhua i drugih o ovim pitanjima.

Kao da je htio poručiti onima koji su umjeli čitati između redova: ” sve ovo što se navodi u hadiskim zbirkama i predanjima o temi predznaka, sigurno će se i desiti, ali to za vas u ovom momentu nije uopće bitno. Ne tiče se trenutno vas i vaših sudbina. Izvršavajte vi one općepoznate i vjerom propisane islamske dužnosti, pa vam nikakva moralna izopačenost u ahiri zemanu neće moći nauditi, ako je baš vi dočekate. Iskreno vjerujte i ibadetite, i ne trošite svoju dragocjenu energiju razmišljajući o stvarima koje nisu u vašoj moći i na koje vi ne možete utjecati desile se one ili ne.”

Mezhebi

Vidljivo je da je Husein ef. Đozo bio veoma veliki poznavalac šerijatskog prava, te da je u maniru velikog muslimanskog znalca i mislioca sa velikim uvažavanjem govorio o svim poznatim pravnim školama (mezhebima), te o njihovim prvacima.

Nije bio zakleti mezhebista, ali je putem svojih odgovora u dosta navrata isticao svoju pripadnost hanefijskoj pravnoj školi, te je većinu svojih fikhskih mes’ela davao u duhu pravnih rješenja imami azama Ebu Hanife, te njegovih učenika Muhameda i Ebu Jusuf.

Novotarije

Ni u čijim djelima i fetvama nisam primijetio da se pominje riječ ”bid’at” (novotarija) kao što je to bilo prisutno u pisanjima Husein efendije. Kad su u pitanju razni neislamski običaji koji su vremenom bili nataloženi u našu svakodnevnu praksu i koji su dobijali obilježja ”ibadeta”, spram istih prof. Đozo je bio veoma strog i rigorozan.

Sve što je imalo moguću primjesu tuđeg (kršćanskog, budističkog, paganskog, …) u oblasti ibadeta i akaida, prof. Đozo je energično odbacivao i na isto mnogo upozoravao. Bio je protiv svih oblika ubačenih bid’ata koje su godinama rastakale ispravan islamski nauk i odvodile široke narodne mase u pogrešnom pravcu, daleko od prakse prvih generacija muslimana.

U periodu šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća, na prostoru bivše Jugoslavije bio je primjetan i prisutan veliki broj sujevjerja i noviteta u vjeri (bid’ata) kojima je prof. Đozo posvetio dosta prostora. Posebno je to bilo prisutno o oblasti dženaza, tj. u odnosu živim naspram umrlih.

Tokom svog života pojedinci su vrlo malo klanjali, postili i uopće bili vezani za islam, a nakon njihovog preseljenja njihovi živi ukućani su se brinuli za njihove ”sevabe” do te mjere da su bili spremni izdvojiti mnogo novca kako bi umrlom bar na onom svijetu bilo dobro. Baš kao da se oprost grijeha i Džennet mogu kupiti skupocjenim nadgrobnim spomenicima, turbetima, sedminama, četeresnicama, hatmama ili slično.

Uvidjevši da, po uzoru na kršćane, naši muslimani čine mnoštvo nesuvislih i neutemeljinih obreda, prof. Đozo je vrlo energično i odlučno nastojao da ukaže da se s vjerom ne može trgovati i da se suština ljudskog spasenja stiče ispravnim vjerovanjem i ibadetima dok smo živi, a ne kasnije kada umremo.

Njegovim zalaganjem i zalaganjem nekolicine alima u Vrhovnom islamskom starješinstvu, ukinut je tzv. devri-iskat, te učenje talkina mrtvima.

Primjetno je da je Husein ef. Đozo bio vrlo energičan i protiv tevhida na sedminu i četeresnicu, ali se to za njegovog života nije uspjelo ukinuti niti staviti van snage. Tevhidi kao posebni obredi za umrle prisutni su i danas u mnogim bošnjačkim džematima, kako u Bosni tako i u dijaspori.

Iako je isticao da postoje mišljenja u okviru ehlusunnetske uleme da umrli nemaju koristi od učenja Kur’ana živih, prof. Đozo je ipak zastupao suprotno stanovište. Istakao je da je zabranjeno da dajemo drugima da vrše to učenje za nas, smatrajući to nepotrebnim posredništvom. Jasno je zastupao stanovište da je zabranjeno učiti Kur’an za novac. Smatrao je da umrli imaju koristi od učenja živih, na način da svako privatno (pro)uči Kur’an ili ono što zna iz Kur’ana, pa da to kasnije uz dovu za oprost grijeha pokloni umrlom.

Kao još potpuniju i efdalniju opciju zbog koje će umrli imati siguran sevab, naznačio je sadaku i potpomaganje živih s nijetom sevapa za naše merhume. U fetvama Huseina Đoze ova preporuka provlačila se kroz veliki dio njegovih odgovora koji su bili vezani za naš odnos prema našim umrlima.

Vjernike je podsticao da s nijetom sadake za svoje umrle potpomažu Gazijinu medresu, rad islamskog teološkog fakulteta, odbore (čitaj: medžlise) IZ, te naše siromašne đake, studente i siromahe uopće. Naznačavao je da je sadaka za umrle , pored naših dova za oprost grijeha, najsigurniji vid trajnog dobra zbog kojeg će naši merhumi biti nagrađeni. Iznoseći ovu tvrdnju pozivao se na velike islamske autoritete iz bogate historije islama.

Saznajući od muslimana sa terena kakvih sve anomalija ima u obredima širom ex Jugoslavije, prof. Đozo se mnogima iskreno zahvaljivao na njihovoj brizi i ukazivanju na postojanje tih raznih čudnovatih sujevjerja i bid’ata. Neki od njih i danas žive u našim sredinama. Nažalost.

O tim sujevjerjima nekom drugom prilikom. Molim Uzvišenog Allaha da Husein ef. Đozi na boljem svijetu podari selam, afijeh i haseneh, te da ga nagradi Dženneti- firdevsom, za sav njegov trud i angažman na polju islamskog pregalaštva, jer je danas malo onih koji se na ovakav način istinski i u potpunosti stave muslimanima na raspolaganje, te se velikodušno žrtvuju za dobrobit i selamet našeg časnog dina.

(nastaviće se)

Za Akos.bA piše: Admir Iković