Nauka i tehnologija

Neurolingvističko programiranje kroz dove i zikrove

Piše: Amira Ayad

 

Koncept neurolingvističkog programiranja (NLP) prvi put je pre­zentiran 1970. godine od strane Richarda Bandlera, matemati­čara i kompjuterskog programera koji se također interesovao i za psihologiju. Nakon saradnje sa dr. Johnom Grinderom, pro­fesorom lingvistike, on je dalje razvio ove ideje. nlp je bihevioralna tehnika koja poboljšava emocionalnu inteligenciju i po­maže da se bolje razumiju i obrade misli, osjećanja i emocije. Kada bolje razumijemo šta se dešava u našem razumu i srcu, si­gurno je da ćemo biti u stanju ostvariti bolje veze i plodonosni­ju komunikaciju s drugima. Ova tehnika ima za cilj omogućiti osobi da eliminiše ili izmijeni negativne misli ili oblike ponaša­nja, kontroliše prohtjeve (želje), odabere svoj vlastiti mentalni i psihološki stav i usvoji konstruktivna uvjerenja i stavove. Ona je vodič ka boljem kvalitetu života putem jednostavnog progra­miranja vlastitog ”biološkog kompjutera”.

Nlp je novi termin, ali to zapravo i nije neka nova ideja. Ka­ko smo već ranije spomenuli, islamski zikr (spominjanje Alla­ha) namijenjen je postizanju istog cilja pomoću pozitivnog (op­timističnog) reprogramiranja uma, čime ćemo popraviti svoj emocionalni status stalno se podsjećajući na svoj konačni cilj: zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

 

Spominjanje Allaha konstant­no drži otvorenom vezu između nas i našeg duhovnog izvora energije.

 

Da bismo bolje razumjeli ovaj koncept, pogledajmo kako izgleda tipičan početak dana: većina nas se probudi ujutro i odmah posegne za aparatom za kahvu kako bismo uzeli našu uobičajenu jutarnju dozu kofeina. Kofein pomaže izlučivanje motivirajućih neurotransmitera dopamina i adrenalina i tako nas postepeno razbuđuje. Međutim, što više kofeina uzimate, to vaš mozak sve slabije reaguje na njega, kao i na djelovanje prirodnih unutrašnjih stimulanta dopamina i adrenalina. Re­zultat toga jeste potreba za uzimanjem sve više kofeina kako bi se postigao isti stepen stimulacije.

Drugi način na koji neki ljudi započinju dan jeste da neko vrijeme ostanu u krevetu razmišljajući o svojim problemima, obavezama i zadacima danas moram ponovo susresti svog nepravednog šefa, imam rok koji moram da ispoštujem, mo­ram pomoći djeci da uče za ispit, muž mi dosađuje zbog moga problema sa kilažom… Ovakva stresna praksa prirodno podi­že nivo adrenalina, što vas tjera da skočite iz kreveta i uhvatite se ukoštac s novim danom. Međutim, vi se s takvim danom su­očavate kao mašina, napunjena hormonima stresa i spremna da eksplodira u lice prvom nesretnom ljudskom biću koje vam se nađe na putu.

Pogledajte sada kako izgleda islamski način ”programiranja” dana. Nakon buđenja, uči se zikr: ”Hvala Allahu Koji nas je oži­vio nakon što nas je bio usmrtio[1] (za vrijeme sna). Njemu će­mo se vratiti.” Učenje ovog zikra odmah poslije buđenja pred­stavlja jedan brzi, ali moćni podsjetnik na bezbrojne blagodati koje uživamo. Slaveći Uzvišenog Allaha i zahvaljujući Mu, mi podsjećamo sami sebe da postoje stotine blagodati u životu na kojima Mu trebamo biti zahvalni. Jedan od darova jeste dah (di­sanje) ili sami život, na šta ukazuju riječi zikra kada spominju stanje nesvjesnosti u kojem se nalazimo za vrijeme sna, stanje koje se ne razlikuje puno od toga da kažemo da smo bili ”mrtvi” određeno vrijeme. To što smo još jedan dan živi znači da ima­mo i još jednu priliku više da radimo i dijelimo, što je dodatna prilika da izvršimo dužnosti koje imamo prema samima sebi, svojoj sredini i Stvoritelju. Spominjanje oživljavanja svakog ju­tra stalni je podsjetnik na naš pravi cilj u životu, nebitnost ovo- svjetskog života, kao i na nebitnost svih naših, naizgled nepre­mostivih, problema. Ovaj jednostavni, ali moćni zikr, daje nam motivaciju i entuzijazam potreban da započnemo novi dan – a sve to bez opojnih efekata kofeina ili stresa. Ako ovome doda­mo Poslanikovu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naviku da uzima jednu kašiku meda rastopljenu u čaši tople vode, onda svome mozgu dajemo i potrebnu količinu glukoze, pomažući mu tako da sintetizira neurotransmiter serotonin, učinkovitu i moćnu tvar koja popravlja raspoloženje. To je pravi islamski način da započnemo svaki dan!

Drugi primjer reprogramiranja mozga jeste dova koju uči­mo ispred ogledala. Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poučio nas je da, kada se ogledamo u ogledalu, proučimo: ”O Allahu! Kako si uljepšao moj lik tako uljepšaj i moj moral!”[2]

 

Dakle, šta to vidimo kada pogledamo u ogledalo? Zadovolj­no, skladno, opušteno i samouvjereno ljudsko biće ili ružno, nezadovoljno i nesretno biće? Kada se pogledaju u ogledalu, neki ljudi vide samo svoje fizičke nedostatke na temelju čega grade sliku o samome sebi, što utječe na njihovo ponašanje: imam veliki i ružan nos, volio bih da imam više kose, prenizak sam ili predebela sam, ko bi, za ime Boga, želio da se vjenča sa mnom, muž će me ostaviti zbog neke druge žene… Nasuprot tome, islamski zikr pred ogledalom daje nam prijeko potrebno samopouzdanje. Mi smo Allahova stvorenja, pa kako možemo biti ružni? Uzvišeni Allah kaže:

” . ..pa vas jeoblikovao i vaš lik l ijepim dao…” (El-Mu’min, 64.)

 

Ovo je sigurna potvrda od Uzvišenog Allaha da smo lijepi, svako od nas. Uporedo s ovom lekcijom o samopouzdanju, tu je i druga: nemojte biti previše samouvjereni. Prema islamskim učenjima, oholost (arogancija) predstavlja grijeh, zato molite Allaha za lijepe manire, jer su oni od izuzetne važnosti pravom muslimanu.

Postoje stotine primjera zikra kojima nas je podučio naš vo­ljeni Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Nema nijednog as­pekta ljudskoga života u vezi sa kojim nas on nije podučio dovi ili zikru koji se tom prilikom uče. Postoje zikrovi i dove koji se uče kada se probudimo, kada idemo u krevet, zatim kada obla­čimo novu odjeću, svlačimo se, ulazimo u toalet ili izlazimo iz njega, ulazimo u džamiju ili izlazimo iz nje, kada idemo na pi­jacu (danas to može biti i veliki tržni centar)… Postoje dove i zi­krovi prilikom jela, posjećivanja bolesnika, kihanja, putovanja, zatim oni u slučaju velikog straha, fizičkog bola, panike, srdžbe ili bezvoljnosti, kao i oni u momentima sreće, oduševljenosti ili primanja radosne vijesti. (Za više detalja pogledati zbirku dova i zikrova “Zaštita svakog muslimana – Hisnul-musiim”.)

 

Dokazano je da mentalni i emocionalni stresovi utječu na tkiva u tijelu i izlučevine. Destruktivne emocije kao što su strah, rastresenost, briga, zavist, arogancija i egoizam istinski truju tijelo. Rješavanje kriza, stresova i problematičnih dešavanja predstav­lja sastavni i nezaobilazni dio svakodnevnog života. Kako ćemo se prilagoditi i uhvatiti ukoštac s ovim izazovima utjecat će ne samo na našu psihologiju i emocije, već i na naše fizičko tijelo i imunološki sistem.

 


[1]   Za pojašnjenje ovoga koncepta, konsultirati neki od tefsira – tumačenja Kur’ana (sura Ez-Zumer, ajet 42).

[2]   Bilježi Ahmed. Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim.  

 

Odlomak iz knjige: “Zdravlje tijela i duše”

Sa engleskog preveli Derviš Taći i Amir Mehić

Izdavač: Ilum, Bužim, 2012.

 

Akos.bA

 

 

Povezani članci

Back to top button